Tada se pomolih Bogu nebeskome. I rekoh kralju …
Nehemija 2,4.5
Većina nas koji još radimo ili se školujemo znamo što znači biti pod pritiskom. Trebamo se držati rokova.
Naši nadređeni ili učitelji određuju tijek našeg života utječući na način na koji radimo. Postaje nam osobito teško ako moramo zastupati probitak svoje tvrtke ili ustanove, ili pak ispunjavati zahtjeve drugih, kada su oni u suprotnosti s našom savješću.
U takvim okolnostima Božja djeca uvijek mogu moliti. Možda imaju vremena samo za kratku molitvu, no to je ipak molitva Bogu; i On nam dolazi u pomoć dajući nam izlaz iz naše nevolje. Ono što nam često treba je, zapravo, samo Njegov mir u to vrijeme u tim trenucima.
Nehemija je bio važan dužnosnik na dvoru perzijskoga kralja. Ali teško stanje Jeruzalema i Židova koji su se u njega vratili utjecalo je na njega i osjećao je svoju odgovornost za njih. Četiri mjeseca tiho je molio za njih (1,1 – 2,1). Tada je kralj primijetio da mu je peharnik tužan, što nije bilo na mjestu, i upitao ga je što je razlog tome. Nehemija je bio potresen prijekorom moćnog monarha, ali ga je ponizno izvijestio.
Kralj je zatim upitao Nehemiju što bi htio, a Nehemija je postupio ispravno: molio se za prigodu da kralju iskaže svoju zabrinutost. Došao je pravi trenutak pa se brzo pomolio Bogu. To mu je omogućilo da smireno odgovori. I zahtjev mu je bio uslišen.
Nehemija je izjavio da mu je kralj udovoljio „po dobrostivoj ruci moga Boga nada mnom“ (red. 8). Bio se molio bez prestanka, a zatim je kratka molitva pokrenula Božju „dobrostivu ruku“ da utječe na srce najmoćnijeg vladara svijeta.
Današnje čitanje: Izaija 9,1-20 · Djela apostolska 23,23-35
Mobilna aplikacija: