I zapovjedi faraon svem svojem narodu, rekavši: „Svakog sina koji se rodi bacite u rijeku, a svaku kćer ostavite na životu.“
Kada ga više nije mogla skrivati, uze za nj kovčeg (košaru, op.a.) od rogoza, premaza ga muljem i smolom te stavi dijete u nj; i položi ga u šaš uz obalu rijeke.
Izlazak 1,22.2.3
Prisjetimo se izvanredne pripovijesti o Mojsiju sa samog početka njegova života u drevnom Egiptu. Ondje su Hebreji bili robovi i, premda se s njima postupalo okrutno, bivalo ih je sve više. Shvativši to kao prijetnju, faraon je odlučio da se svakog dječaka koji se rodi baci u rijeku.
U jednoj obitelji rastao je malen dječak. Njegova je majka odbila postupiti po smrtonosnoj odredbi i skrivala dijete koliko god dugo je bilo moguće. Tada je načinila košaru od rogoza, premazala ga muljem i smolom da ne propušta vodu. Stavila je u nj svoje drago dijete i ostavila ga na obali rijeke. Što je više mogla učiniti? Učinila je sve što je bilo u njezinoj moći i čega se mogla domisliti. Zabrinuti roditelji ne mogu učiniti ništa više negoli povjeriti svije dijete Božjoj snazi i milosrđu te se pouzdati u Njega. Božji odgovor je nadišao njezine nade. Faraonova kći, koja se kupala u rijeci, pronašla je dijete, uzela ga k sebi i, po božanskom proviđenju, čak i izabrala djetetovu majku za to da mu bude dojiljom!
To biblijsko izvješće bogato je uputama za sve današnje roditelje kršćane. Oni zabrinuto bdiju nad svojom dječicom, ali dolazi vrijeme kad ona porastu i trebaju otići u svijet pun opasnosti. Koji izvor pomoći postoji za takve roditelje, koji imaju dovoljno razloga za zabrinutost?
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Nahum 3,1-19 · Izreke 30,24-33
Mobilna aplikacija: