Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara...
… Ne možete služiti Bogu i mamonu.
Luka 16,13
U šesnaestom poglavlju Lukina evanđelja imamo kratak uvid u život s one strane groba (rd. 19-31). Tu nalazimo dva čovjeka, od kojih je jedan na Zemlji bogat, a drugi siromašan. Što je bilo s njima na onome svijetu?
Na početku imajmo na umu to da se iz tog opisa ne može zaključiti da će tamo biti utješeni svi oni koji su u ovom životu patili, kao ni to da će tamo vječnu muku iskusiti oni koji su u svojem zemaljskom životu bogato blagoslovljeni dobrima. To bi bilo u opreci s jasnim naučavanjem Biblije u mnogim drugim odjeljcima.
Odlučujuće je bilo to što je taj uspješan čovjek bio sebičan sa svojim bogatstvom. Živio je samo za sebe u raskoši i obilju te nije mario ni za Boga ni za svojega bližnjega. On je „umro i bio pokopan“.
Lazar je bio siromašan prosjak, ali kada je njemu došlo vrijeme da umre, njega „odniješe anđeli u Abrahamovo naručje“, to jest u radost raja, gdje je bio primljen zato što je poznavao Boga.
Pogreška bogataša nije bila u tome što je imao bogatstvo, nego u tome što se uzdao u nj i nikada nije pokazivao ni najmanje obzira prema Bogu, kome je sve dugovao, kao i u tome što je propustio dati nešto siromašnom Lazaru. Lazarova vrlina nije bila to što je bio siromašan, nego to što se uzdao u Boga.
Razlika između te dvojice nije bila u onome što su posjedovali, nego u onome što je ispunjavalo njihova srca. Jedan je volio Boga, a drugi je volio sebe.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Mario Gogh on Unsplash