Odgovori upravitelj i reče im: „Kojega od te dvojice hoćete da vam pustim?” Oni rekoše: „Barabu.”
Matej 27,21
Odluka koju su židovske vođe morale donijeti imat će velike posljedice: Isus ili Baraba?
Baraba je bio terorist, razbojnik koji je sudjelovao u pobuni i u njoj počinio i ubojstvo. Rimljani su pljačkaše i pobunjenike kažnjavali po kratkom postupku: smrt razapinjanjem na križ. Tako je Baraba završio u zatvoru i suočio se s pogubljenjem.
Isusa Krista je na smrt osudio najviši židovski sud, zato što je sebe nazivao Sinom Božjim.
Nije li on bio Sin Božji? Nisu li to dokazala njegova mnoga čudesa?
To se nije moglo poreći; ljubomora je, zapravo, bila razlog zašto je bio predan Pilatu, rimskom namjesniku, da odobri kaznu i njezino izvršenje.
Ali upravitelj je imao običaj na blagdan Pashe osloboditi jednog zatvorenika.
Narod se mogao odlučiti za Krista, Sina Božjega, ili za Barabu, ubojicu.
Pilat je opetovano posvjedočio da u Isusu ne nalazi nikakvu krivnju i predložio da ga oslobodi. Ali mnoštvo je već donijelo odluku: „Razapni ga! Razapni ga!“ Nemoj osloboditi „toga, nego Barabu!“ (Ivan 19,6; 18,40).
Njihova vika je bila sve glasnija.
Na posljetku je Pilat ispunio njihov zahtjev.
Koga bi ljudi danas izabrali? Ubojicu, Barabu, i zloću s pobunom protiv Boga.
Takva odluka znači vječno prokletstvo daleko od Boga.
Vječni život pak je za onoga tko se odluči za Isusa Krista.
On je rekao: „Ja sam put, istina i život“ (Ivan 14,6).
Krist je na križu pretrpio za grešnike; on je podnio kaznu za grijehe svih onih koji vjeruju u njega.
Današnje čitanje: Izlazak 39,32-43 · Luka 18,31-43
Mobilna aplikacija: