Oružje naše borbe nije tjelesno, nego u Bogu jako za rušenje utvrda.
2. Korinćanima 10,4
Dva brata, Šosej i Majan, koji su živjeli na jednom japanskom otoku dobila su Bibliju. Mnogo su je čitali nasamo, a i naglas drugima. Sada je sve selo vjerovalo u Isusa Krista.
Godine 1945. to je otočje zauzela američka vojska. Mnogi stanovnici Japanci bili su pobijeni kad je vojska osvajala selo za selom. Jednoga dana Amerikanci su stigli do sela u kojem su živjeli Šosej i Majan. Dva brata izišla su u susret prvim vojnicima koji su stigli, naklonili im se i prijateljski ih pozdravili. Tumač koji je na brzinu pozvan ostao je bez riječi. Izvijestio je: „Vele da su kršćani i izražavaju nam srdačnu dobrodošlicu!“ Ti vojnici nikada prije toga nisu naišli na tako dobar prijem.
Pošli su za braćom u selo i bili iznenađeni onime što su vidjeli. Ulice su bile čiste i dobro održavane; bilo je vrlo malo prosjaka i stanovnici su odavali dojam da su miroljubivi i sretni. To selo izgledalo je toliko različito od onoga što su bili iskusili u selima u koja su dotad bili ušli.
Jedan od časnika propitao se što je razlog tome pa su mu ispričali za knjigu koju je prije nekoliko godina ostavio onaj misionar: ona je izmijenila njihov način života. Sada je sve selo vjerovalo u Isusa Krista i živjelo po toj knjizi.
Kad je taj časnik kasnije pisao izvješće o napredovanju svoje jedinice, na kraju je dodao misao: „Ne upotrebljavamo li mi pogrešno oružje u nastojanju da promijenimo svijet?“
Biblija, Riječ Božja, doista je knjiga iznenađenjâ: ljudi je čitaju i doživljavaju obnovu srca. To dovodi do toga da silno utječu na svoju okolinu.
(zaključak)
Današnje čitanje: Nehemija 7,39-72a · Izreke 14,1-12
Mobilna aplikacija: