Bog je ljubav. ... I ovo je njegova zapovijed: Da vjerujemo u ime njegova Sina, Isusa Krista, i ljubimo jedan drugoga ... nemojmo ljubiti riječju, ni jezikom, nego djelom i istinom.

1. Ivanova 4,8; 3,23; 3,18

Početkom dvadesetog stoljeća neki je misionar došao na jedan japanski otok. U omanjem selu susreo je dva brata, Šoseja i Majana, i poklonio im Bibliju.

Oni su je počeli čitati. Jednoga jutra Šosej je svome bratu rekao: „Ova knjiga je puna iznenađenja! U njoj piše da bismo u djelo trebali provoditi ljubav i služiti jedni drugima. Počnimo odmah živjeti po tim zamislima i uvijek činiti ono što ona govori!“

Idućeg dana prolazio je neki prosjak pa su ga pozvali u kuću i dali mu nešto za jesti. Kad je on izrazio čuđenje u pogledu toga, objasnili su mu: „Upravo čitamo knjigu koja nam govori o tome da postoji Bog ljubavi koji nam je kao Otac. On nam želi samo dobro. Stoga je poslao svojega Sina, Isusa Krista, da nas spasi od naših grijeha.“

Prosjak je htio čuti nešto više iz te knjige pa je otada svaki dan dolazio sjesti kod ulaza u kolibu ta dva brata i slušati što oni čitaju iz one knjige. Uskoro su im se pridružili i drugi, tako da se znalo skupiti podosta slušatelja. Mnogi su razumjeli što se čita pa je sve više i više seljana odlučivalo slijediti Isusa Krista. Postupno se mijenjao karakter sela: nestale su stare navike i napušten je stari vjerski kult. Sada su ljudi pomagali jedni drugima i svađe su postale rijetke.

(nastavlja se sutra)

Današnje čitanje: Nehemija 7,1-38 · Izreke 13,13-25

• Android
• iOS