Znamo da Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire; smrt više ne gospodari nad njim.
Rimljanima 6,9
Isus Krist je „Knez života“.
Za sebe je rekao: „Ja sam … život“ (Djela 3,15; Ivan 14,6). Neko vrijeme je smrt nakratko imala „vlast“ nad njim. Isus nikada nije zaslužio smrt, koja je posljedica grijeha.
Budući da nikada nije sagriješio nego je, za razliku od svih drugih ljudskih bića, bio potpuno svet i pravedan, on nije bio neizbježno podložan smrti.
No zašto je postojalo vrijeme kad je smrt imala „vlast“ nad njim?
Bilo je to zato što je sâm Isus dragovoljno podnio kaznu za grešne ljude, umrijevši za njih kao njihov zamjenik na Božjem sudu. Na križu je Isus povikao: „Dovršeno je!“, a zatim prignuo glavu i predao duh.
Umro je.
Od toga trenutka je izgledalo da je Sotona pobijedio. Isusovo tijelo je skinuto s križa i položeno u grob.
Za nas je grob posljednja postaja našeg života na zemlji, ali smrt nije mogla zadržati Gospodina Isusa Krista.
Tri dana kasnije je, kao što je ranije rekao svojim učenicima, ustao od mrtvih.
Tada je vlast smrti prošla.
Neki ljudi koje su proroci ili ih je Isus uskrisio, ponovno su umrli.
Ali Krist je napustio područje smrti kao njezin pobjednik i stoga više nikada neće umrijeti.
Njegovo uskrsnuće pokazalo je da je on jači. Svojom smrću on je konačno pobijedio Sotonu.
Istodobno je Isus donio otkupljenje svima koji vjeruju u njega. Budući da je umro za njihove grijehe kao njihov zamjenik, oni su povezani s njim i u smrti i uskrsnuću.
Snagom svog uskrsnuća Isus će podići sve vjernike i povesti ih da budu s njim u slavi neba.
Današnje čitanje: Jeremija 36,16-32 · Rimljanima 8,12-17
Mobilna aplikacija: