...nemojte se brzo pokolebati u umu ili uznemiriti … kao da je već tu dan Gospodinov.

2. Solunjanima 2,1.2

U svojoj prvoj poslanici upućenoj njima, Pavao je Solunjane poučio u pogledu dolaska Gospodina Isusa za to da uzme vjernike. U drugoj poslanici taj događaj naziva „našim okupljanjem k njemu“. Očekivanje Gospodina trebalo bi nas sve ohrabriti.

Nakon uzeća vjernikâ doći će „dan Gospodinov“ s božanskom osudom. U međuvremenu su Solunjani, iščekujući Gospodinov dolazak, trebali podnijeti patnju i progon. Zar su pogrešno shvatili apostolovo naučavanje? Jesu li njihove teškoće bile dijelom već najavljenih osuda?

Solunjani se nisu trebali kolebati zbog svoje nevolje. Danu Gospodinovu će prethoditi otpadanje od vjere i dolazak antikrista. Dokle god prebiva i djeluje u crkvi Božjoj na zemlji, Sveti Duh zadržava zlo (red. 3-7). Na posljetku će se pojaviti sâm Gospodin Isus. To će imati dva vida: osuda nad antikristom i njegovim sljedbenicima i otkrivenje Gospodinove slave kad se On pojavi sa svojim svetima i primi njihovo divljenje.

Kad doista nastupi Gospodinov dan, mi ćemo već biti s Njim. Patnje koje podnosimo za Njega u sadašnje doba nemaju ništa s osudama na svršetku vremena, nego su iste one koje su svi vjernici doživljavali tijekom stoljećâ Gospodinove odbačenosti. Za takve nevolje nam On dodjeljuje snagu i ustrajnost dok iščekujemo Njegov dolazak.

Današnje čitanje: 2. Samuelova 23,13-39 · Ivan 2,1-12