Izaija 46,4 i 9

Stara fotografija

Čisteći komodu Gerald je našao staru fotografiju iz školskih dana. Prošlo je već sedamdeset godina od dana kada je snimljena na seoskom školskom igralištu. U to doba imao je jedanaest ili dvanaest godina. Prisjetio se učitelja Marcela kako nestaje ispod crne tkanine koja je pokrivala staromodan fotoaparat kako bi namjestio žarišnu daljinu – što je djeci poslužilo kao povod za pošalice!

Dječak kraj učitelja, nasmijan i u kratkim hlačama, je on sâm. Do njega je Ferdinand, s kojim je tada bio nerazdvojan, pa Maurice i Arnold. Nijedan od njih nije se vratio iz rata. Koliko od petnaestorice dječaka s fotografije je još uvijek živo? Samo petorica.

Gerald se zamislio. Što ako je on sljedeći? Pa on je spreman poći. Što se tiče njega, problem je bio riješen prije više od šezdeset godina. Biblija mu je dala sigurnost u koju više nikada nije posumnjao: „Tko god ispovijedi da je Isus Sin Božji, Bog u njemu ostaje, i on u Bogu“ (1. Ivanova 4,15). „Tko god vjeruje da Isus jest Krist, od Boga je rođen“ (1. Ivanova 5,1). Vi „koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni“ (1. Ivanova 5,13).

Ona desetorica dječaka koji su mrtvi – jesu li oni tražili i našli Isusa Krista, Spasitelja?

To prisjećanje učinilo ga je svjesnim neizmjerne milosti Boga, koji je bdio nad njim od njegova djetinjstva. Potpuno je uvjeren da će mu to biti dovoljno sve do svršetka njegova života.

Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 15,7-23 · Matej 26,47-58