On nas je spasio, ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svojoj milosti.
Titu 3,5
Onaj tko kaže da u (Isusu) ostaje, mora i sâm hoditi onako kao što je on hodio.
1. Ivanova 2,6
Kako slijediti Isusa
Netko je začuđeno izjavio: „Isus je donio poruku nade i mira; ne razumijem zašto to nitko ne primjenjuje.”
Više od dvije tisuće godina nakon njegova dolaska na zemlju ljudi još uvijek govore o zdravom učenju koje nam je Isus predao.
Neke njegove izreke su snažne i privlačne: „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas” (Ivan 13,34); „Ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu natrag” (Luka 6,35). Čovjek odmah uviđa da bi provođenje toga u djelo korjenito promijenilo društveni život i donijelo mir i dobrotu ljudskom rodu.
Pa zašto to ne provodimo u djelo?
Jednostavno zato što, prepuštena sama sebi, ljudska bića to nisu u stanju; sprečava ih njihova narav, koju obilježava grijeh.
To je bilo dokazano tada kada je Isus, glasnik ljubavi i mira, odbačen i ubijen. „Zlom mi za dobro uzvratiše, i mržnjom za ljubav moju” (Psalam 109,5).
Biblija dodaje da su ljudi u svojem prirodnom stanju „nerazumni, nepokorni, zavedeni; robuju raznim požudama i nasladama, žive u zlu i zavisti, odvratni, i mrze jedni druge“ (Titu 3,3).
Ali Bog ne ostaje na toj tužnoj procjeni. On nam daje lijek. Vjera u Isusa Krista i djelotvornost njegove krvi, njegov život dân na križu, oslobađa nas od naše krivnje.
Osim toga, Bog vjerniku daje novu narav, sposobnu da voli kao on; jer: „Ako je tko u Kristu, novo je stvorenje” (2. Korinćanima 5,17).
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 21,14-30 · 1. Timoteju 1,8-11
Mobilna aplikacija: