„Vrati se ...“ govori GOSPODIN, „i neću dati da moja srdžba padne na vas; jer sam milosrdan.“
U dan svoje nevolje tražio sam Gospodina.
Jeremija 3,12
Psalam 77,2
Ovoj je svjedočanstvo jedne kršćanke:
„Odrasla sam u obitelji u kojoj je bilo mnogo zlostavljanja. Otac mi je bio pijanac i često je tukao mamu. Držao nas je podalje od bilo čega što bi imalo veze s Bogom. „Nema Boga“, govorio bi nam. No jednom mi je baka pričala o Bogu, i to me spriječilo da počinim samoubojstvo.
„Kad mi je bilo dvanaest godina, više nisam mogla izdržati. No svaki put kad bih pomislila na to da si oduzmem život prisjetila bih se Boga, koga sam na neki način voljela premda ga nisam poznavala. Bila sam uvjerena u to da ako moj svirepi otac ne voli mene i mrzi Boga, Bog mora biti dobar.
„S devetnaest godina sam se udala, no sukobi su se nastavili. Neprestano sam se svađala s mužem. Dobili smo dijete pa sam mislila da će se sve popraviti. No bilo je još gore pa sam postala vrlo potištena. Pomišljala sam na Boga, ali sam oklijevala u tome da ga zamolim za pomoć.
„Jednom su me posjetile moje sestre zajedno s nekim prijateljima, od kojih je jedan idućeg dana ponovno navratio. Bio je vidio moje lijekove pa se zanimao za to kako se osjećam. Ispričala sam mu o svojoj potištenosti, a on mi je počeo pričati o Isusu Kristu, Bogu i Njegovoj ljubavi prema meni.
„Taj kršćanin mi je ukazao na to da je Bogu stalo do mene. Do tada sam sebe smatrala potpuno bezvrijednom misleći da nitko ne brine za mene, no sada sam čula tu zadivljujuću činjenicu: Bog se zanima za mene!“
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Postanak 19,23-38 · Psalam 2,1-6
Mobilna aplikacija: