Tada Job odgovori GOSPODINU i reče: „Čuo sam glas o tebi uhom, ali sada te vidi oko moje.“
Job 42,1.5
Knjiga o Jobu govori o povijesti čovjeka koji je bio stavljen na kušnju putem Božje šutnje.
Neočekivano pogođen smrću djece i teškom bolešću, isprva je svoju patnju prihvatio kao iz Božje ruke.
Još uvijek je bio u stanju hvaliti GOSPODINOVO Ime (usp. 1,21; 2,10).
Kad su ga potom posjetili prijatelji, sjedili su šutke kraj njega tjedan dana.
Tada je Job izlio svoju nevolju i morao izdržati optužbe svojih prijatelja, koji su ga optuživali za tajne grijehe. Nisu imali drugo objašnjenje za njegovu sudbinu.
Koliko li se beskorisnih i pogrešnih razgovora vodi bez imalo razumijevanja za one koji pate!
Bog je šutio o Jobovoj patnji.
Job to nije mogao; toliko mu je srce bilo uznemireno. Iskreno je govorio o svojoj nevolji, nedostatku razumijevanja i svojoj bijedi, pozivajući se na svoju pravednost usprkos svim lažnim optužbama. Činilo se da u svojoj samoobrani optužuje Boga za nepravdu (usp. 32,2; 35,2; 40,8).
Kasnije je on šutio, a govorio Bog. Job je shvatio da je Bog mnogo veći no što je on zamišljao. Priznao je da je prosuđivao ono što nije razumio: „To je za mene neshvatljivo, nešto što nisam znao. ... Stoga prezirem sebe samoga i kajem se u prahu i pepelu“ (42,3.6).
Kada Bog šuti, to ne znači da se drži podalje, čak i ako ne osjećamo njegovu prisutnost.
Job je naučio tu pouku. Kada smo u nevolji, a Bog neko vrijeme ne djeluje, prisjetimo se križa. Tamo je naš Gospodin, napušten od Boga, proživio najveću patnju.
I budući da je on sve to preuzeo na sebe, nikada nismo ostavljeni da se sami nosimo s time.
Ilustracija; Job and His Friends - Ilya Yefimovich-Repin 1869
Današnje čitanje: Levitski zakonik 26,34-46 · Psalam 72,1-7
Mobilna aplikacija: