Josip ... upita faraonove službenike, koji bijahu s njim u zatvoru u kući njegova gospodara: „Zbog čega danas izgledate tako žalosno?”
Postanak 40,6.7
Josip je bio osjećajan mladić i miljenik svoga oca, Jakova. No vlastita su ga braća prodala kao roba.
Mogli bismo očekivati da će Josip u tim okolnostima biti tužan.
Putifaru, svojem egipatskom gospodaru, služio je predano i marljivo. To je, zajedno s njegovom vjernošću Bogu, dovelo do toga da bude utamničen.
Da je tugovao u zatvoru, to bismo mogli razumjeti. Nema dvojbe da je Josip u sebi teško proživljavao trenutke nevolje koja ga je snašla; ipak ne čitamo ništa o tome.
No suosjećao je sa suzatvorenicima kada se očitovala njihova tuga.
U Josipovu slučaju Riječ Božja našu pozornost skreće na nešto drugo: „I bijaše GOSPODIN s Josipom pa je on u svemu uspijevao“ (Postanak 39,2).
Vidimo da se te značajke ponavljaju nekoliko puta, kako u Putifarovoj kući, tako i u tamnici i nakon njegova puštanja na slobodu.
Josip je upravo u teškim trenucima ushićeno doživljavao zajedništvo s Bogom. To je uvijek bilo izvor njegove utjehe.
Uza sva neosporna razočaranja koja su mu njegovi bližnji prouzročili i još uvijek čine, osjećao je da je Bog vjeran, jer nikada nije bio napušten, nego utješen i blagoslovljen.
Tako se Josip mogao raspitati o nevolji svojih suzatvorenika.
Čak i danas Bog tješi svoju djecu imajući na umu ovo: „Blagoslovljen neka je Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđâ i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nâs same tješi Bog” (2. Korinćanima 1,3.4).
Ilustracija; freechristimages.com
Današnje čitanje: 1. Ljetopisa 25,1-31 · 1. Timoteju 2,8-15
Mobilna aplikacija: