Jer i mi smo nekoć bili nerazumni, nepokorni, zavedeni; robovali smo raznim požudama i nasladama, živjeli u zlu i zavisti, odvratni, i mrzili smo jedni druge. Ali nakon što se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas je spasio, ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svojoj milosti, kupelju preporoda i obnove Duha Svetoga.
Titu 3,3-5
U devetnaestom stoljeću je jedan od prvih misionara u Južnoj Africi, Robert Moffat, pet desetljeća radio među ljudima iz plemenu Bechuana kraj rijeke Orange. Njegove sposobnosti poljodjelca, vrtlara, stolara i kovača pribavile su mu poštovanje tamošnjeg stanovništva. No ono što je njega najviše zanimalo bilo je donijeti tim ljudima poruku o Isusu Kristu. Zbog toga je na jezik toga plemena preveo Bibliju.
Jednoga dana je neki domorodac došao k Moffatu i rekao mu: „Massa, htio bih te nešto pitati. Jesu li ljudi koji su napisali Novi zavjet poznavali naše pleme? Razgovarali smo o tome u našim selima i mnogi misle da je to tako.“ – „Što vas je navelo da tako mislite?“ Upita ga Moffat. „Pa, vidite, Massa,“ objasni mu čovjek, „mislimo da mora da su nas poznavali, zato što je u toj knjizi spomenuto sve zlo koje mi imamo u svojim srcima .“
Tijekom toga razdoblja su mnogi od Bechuanaca stekli mnogo bolji uvid u pogledu sebe, ali i dobili spoznaju o Bogu Spasitelju. Putem vjere u Krista bili su spašeni i iskusili su potpunu obnovu svojih života.
„Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo“ (2. Korinćanima 5,17).
Današnje čitanje: Estera 2,11-23 · Izreke 19,1-7
Mobilna aplikacija: