I prebivao je Jehošafat u Jeruzalemu; i ponovno je izlazio među narod od Beer-Šebe do Efrajimove gore i vraćao ih GOSPODINU, Bogu njihovih otaca.
2. Ljetopisa 19,4
Za razliku od drugih judejskih kraljeva, Jehošafat je nastojao živjeti i vladati u skladu s Božjom voljom.
U zemlji je ukinuo idolopoklonstvo i pobrinuo se za to da narod bude poučen putem Božjeg zakona. Bog je odobravao Jehošafata i njegovu poslušnost te mu dao moć i bogatstvo (usp. 17,3-12; 18,1).
Međutim, Jehošafatu je njegova veličina iznenada postala zamkom. Postao je „izvanredno velik” (17,12) i samouvjereno je stupio u nesvete odnose s drugim velikanima, iako su bili idolopoklonici.
Njegova veza s izraelskim kraljem Ahabom i njegovom bezbožnom obitelji trebala je donijeti propast narodu. Kakvu li je odgovornost imao!
Ali Jehošafat se tada pokazao prijemčivim za Božju poruku primljenu od proroka Jehua (18,1-19,3).
Počevši u Jeruzalemu, gradu koji je Bog izabrao za sebe da prebiva među svojim narodom, Jehošafat je nastavio djelo koje je započeo vraćajući narod Bogu.
U njegovu životu je konačno pobijedila Božja milost!
To je Gospodinova namjera i danas.
Tamo gdje nismo uspjeli i, kao ishod toga, u nevolju uvukli druge vjernike, možemo slijediti Jehošafatov primjer u tome što je ostao u Jeruzalemu.
Okrenemo li se Bogu i priznamo mu svoje pogreške, naša će srca biti obnovljena i moći ćemo uživati u zajedništvu s njim tamo gdje on „nastani svoje ime“ (Ponovljeni Zakon 12,11) i tu naći počinak.
To bi mogla biti polazna točka za druge koji bi mogli biti zahvaćeni i vraćeni natrag Gospodinu.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: 2. Ljetopisa 1,1-18 · 1. Timoteju 6,1-10
Mobilna aplikacija: