Naišao sam jučer na video, kojeg sam počeo gledati s laganim zanimanjem, a završio "crvenog lica" od nelagode.

Video se bavi temom ponosa kao grijeha, a ja sam bio ubjeđen da s time nemam nikakvih problema. Sve dok autor nije naveo primjere u većini kojih sam se prepoznao. I posramio. I zabrinuo.

Baš zbog toga što sam prepoznao kod sebe toliko negativnog u ponašanju tek kad mi je netko drugi na to ukazao, morao sam učiniti nešto da taj video približim i drugima.

Obzirom da ovaj video nema hrvatske titlove čak ni u automatskom prijevode, a također ga ne smijem prevesti i objaviti na našem YouTube kanalu (prije godinu dana sam dobio 10 mjeseci zabrane objavljivanja jer sam naivno vjerovao da slobodno mogu dijeliti tuđe sadržaje ako su o kršćanstvu), jednostavno sam "skinuo" sav tekst tonskog zapisa na engleskom i "na brzinu" sam ga preveo.

Tekst nije doslovno preveden, odnosno uredio sam ga malo izbacivši poštapalice, ponavljanja i slično, no u biti je vrlo vjeran originalu i vjerujem da nije izgubljeno ništa od značenja.

Tekst video zapisa slijedi ispod, a originalni video (na engleskom jeziku) možete pogledati na slijedećoj poveznici (linku) na YouTube platformi.

AŽURIRANJE. Ponovo sam pogledao video - sada možete uključiti i automatski prijevod na hrvatski jezik; (Postavke > Titlovi > Automatski prijevod > Hrvatski)

...

Allen Parr - "Ako se ovime ne pozabavimo, kršćani bi se mogli naći u velikom problemu."

 

Dakle, danas će biti još jedan od onih videa gdje, samo želim razgovarati s vama o nečemu što mi je na srcu, ako ću biti iskren, stvarno, stvarno dugo.

I tako, ovo će biti vrlo minimalno montirano, nema AI-a, nema B-rolla, ništa od toga. U redu? To je samo brat Parr koji vam govori o pitanju za koje mislim da nije previše dramatično, ali pitanje života i smrti, zar ne? 

Hm, mislim da je ovo pitanje puno veće nego što mnogi kršćani zapravo shvaćaju. I vidjet ćete da kod većine kršćana to prolazi potpuno ispod radara do te mjere da oni i sami prolaze ispod radara do te mjere da mi to ni ne prepoznajemo.

A ako se ne pozabavimo tim problemom, kažem vam, to nas može uništiti i na kraju ima moć uništiti sve oko nas. 

A grijeh o kojem govorim, ako još niste shvatili, jest grijeh ponosa.

Prije nego što kažete: "Oh, brate Parr, ja sam s tim  u redu. Stvarno sam skroman. Ne borim se s tim." - to znači da je ovaj video vrlo vjerojatno baš za vas.

Jer to je znak da se vjerojatno borite s ponosom. Slušajte, Biblija kaže: "Ponos ide prije uništenja, a oholost prije pada." 

To možete protumačiti kao: "Kad ti i ja hodamo u ponosu, možemo očekivati uništenje ili neki pad u nekom trenutku. To je neizbježno." 

Ponos je jedan od onih grijeha zbog kojih se izvana možete predstavljati kao iznimno skromni jer su mnogi od nas savladali ovu umjetnost da izvana izgledamo ponizno. ali to ne znači da to zapravo jeste. Samo znači da ste bolji u skrivanju toga nego drugi ljudi. 

Dakle, ono što želim napraviti u ovom videu bit će stvarno, vrlo jednostavno, vrlo praktično, vrlo pastoralno. Molim se da danas čujete moje srce.

 

Želim vam dati neke praktične i opipljive načine na koje vi i ja možemo prepoznati ponos u našim životima.

Zatim želim govoriti o nekim načinima na koje ponos može uništiti vas i mene ako to ne riješimo.

I na kraju želim dati jedan važan savjet, jedan zadatak iz ovog videa koji želim potaknuti da se praktički pozabavite tim problemom kako vas ne bi uništio. 

Prije nego što krenemo dublje, moram reći ovo, jer želim biti iskren s vama, da sam se i sam mnogima od situacija koje ću navesti borio u različitim razdobljima svog života i u nekim slučajevima to još uvijek radim, zbog čega o njima mogu tako iskreno govoriti i zato mi je srce danas teško upozoravajući vas na njih. 

Dakle, ono što ću učiniti dok identificiramo ove probleme ponosa u našim životima, želim ih podijeliti u tri različite kategorije. 

Počevši od onoga što ću nazvati odnosnim ponosom. 

Evo nekoliko znakova odnosnog ponosa.
Prvo nesposobnost, odnosno nevoljkost za rješavanje sukoba. Sad, dopustite da vam izložim sliku. 

Netko vas uvrijedi. U redu? Povrijedili su vas. Učinili su vam nepravdu. Rekli su vam nešto što vas zaista natjera da se osjećate na određeni način.

Umjesto da se ponizite, jer sada imate Duha Svetoga, ako ste kršćanin, i znate što trebate učiniti, jer vi sa ta osoba koja bi trebala inicirati mir u tom odnosu, umjesto da budete veća osoba koja će reći: "Hej, razgovarajmo o ovome. Postoji neki sukob koji moramo riješiti." …

Ali ne, ne, ne. Umjesto da se poniziš i učiniš ono što Biblija kaže, a to je da započneš pomirenje s tom osobom, nezrelo joj daješ hladan tretman, tihi tretman. Guraš je u stranu. Daješ joj pasivno-agresivan tretman.
I sve to dok ta osoba prva ne dođe k tebi da ispravi stvari.

Ponos. Nazovimo to pravim imenom. 

Ili još gore, učiniš nešto krivo, uvrijediš nekoga, povrijediš ga, i umjesto da budeš dovoljno ponizan da priznaš kad si u krivu, jednostavno pustiš tu drugu osobu da sjedi u uvredi, zar ne?

Teško ti je priznati kad si u krivu. Ako ti je teško poniziti se i reći: "Bio sam u krivu. Molim te, oprosti mi." 

Brate ili sestro, volim vas, ali ako se prepoznajete u tome, možda se suočavate s nekim skrivenim problemom ponosa koji se stvarno pojavljuje na površini. 

Idemo na još jedno pitanje. Postaješ defenzivan.

Sad ću ti objasniti ovo. Netko ti pokušava reći nešto o tebi, nešto s čime se možda slažeš ili ne slažeš, nešto što ti se ne sviđa. U redu? Možda te pokušavaju ispraviti. Možda te pokušavaju ukoriti.

I umjesto da provjeriš i vidiš ima li istine u onome što govore, odmah se braniš i odbacuješ ga. Jer ih vidiš kao nekoga tko bi tebe trebao savjetovati o tvom životu. Neka se drže podalje od tvojih poslova. Ti ćeš to sam riješiti.
I ti ih ušutkaš. Tvoja neposredna reakcija je više obrambena reakcija. 

Evo još jedne u vezi s ponosom u odnosima; Nemogućnost priznavanja tuđih uspjeha. 

Dakle, kad netko nešto radi, možda to radi bolje od tebe. Možda je bolji od tebe.

Ili im uopće to ne priznaješ ili, kad im priznaš, činiš to nevoljko i osjećaš se vrlo nelagodno dok to radiš.

U tvom duhu postoji nešto što to čini vrlo teškim jer se čini kao da su te možda nadmašili.

I opet, ovo je udarac u tvoj ego. Podsjetnik je da možda, samo možda, nisi najbolji u svemu što radiš.

A možda su oni bolji od tebe u toj stvari?

Zato je priznavanje tuđih uspjeha javno ta tebe i tvoje osobno priznanje vlastitih nedostataka, stoga ti je lakše jednostavno to ne raditi. 

Evo jednog ogromnog slučaja - Isticanje vlastita postignuća. 

Ovo se često događa izuzetno suptilno i većina kršćana, kažem vam, ni ne shvaća kad to rade.

Jer slušajte; uvjetovani smo da ponos prepoznamo kod nekoga tko se izvana, arogantno hvali o sebi kao: "Hej, pogledaj me, čovječe. Da, pogledaj moj auto, brate. Pogledaj moju kuću, čovječe. Hej, da, pogledaj moju lijepu ženu, čovječe.“

Tako smo nekako trenirani i uvjetovani da prepoznamo ponos, zar ne? 

Ali ponos se često može prikriti kao poniznost jer većina kršćana zna da Bog mrzi ponos i da je većini arogancija u međuljudskim odnosima odbojna. 

Dakle, savladali smo umjetnost skromnog hvalisanja, kršćanskog hvalisanja. Usavršili smo umjetnost isticanja vlastitih postignuća na ono što se na površini čini vrlo skromnim.

Možda je to ton glasa koji koristimo. Možda su to riječi koje koristimo, ali ljudima to ne djeluje odmah kao ponos.

No ljudi koji imaju sposobnost razlučivanje mogu pogledati ispod i ispod i izvan riječi koje govorite i mogu vidjeti korijen iza toga, a to je da se uzdižete, da želite izgledati dobro pred ljudima.

Dakle, potreba da se dokažemo drugima i da osiguramo da drugi znaju što smo postigli, što možemo, koliko smo uspješni ili talentirani, i dalje dolazi iz istog korijena ponosa.

Bez obzira koliko tiho to komuniciramo, koliko suptilno to radimo. To može biti nešto jednostavno kao da govorimo o tome koliko su naša djeca uspješna, zar ne?
Što to radi? Ističe koliko sam bio dobar roditelj jer, oh, moja djeca rade ovo i ono i ono, ili su postigli ovo i ono.
I ne kažem da se ne trebaš hvaliti svojom djecom. Ne kažem to. Samo kažem da kad radiš takve stvari, provjeri svoje srce da vidiš je li motivacija ukorijenjena u tome da izgledaš bolje ili bolje od nekog drugog. 

Možda je riječ o uspjehu u službi. Može biti o poslovnom uspjehu. I ne daj Bože da javno spomeneš koliko novca zarađuješ ljudima koji stvarno nemaju razloga znati takve stvari.

Ili evo još jednog. Razbacivanje poznanstvima. 

Oh, to je dobra fora. Kao, oh, znam ovu osobu ili ja imam blizak odnos s tom osobom ili, znaš, ja sam govorio na istoj pozornici s tom osobom ili što god.

Ili imam broj telefona te osobe u svom telefonu.

Sve to proizlazi iz istog korijena ponosa koji se može ušuljati a da toga ni ne primijetimo. Evo još jednog. 

U kategoriji ponosa u odnosima. Borba s prihvaćanjem poraza. 

Moram reći da je ovo definitivno nešto s čime se i sam borim. U redu? Bilo da je razgovor ili sportski događaj, teško ti je prihvatiti, dostojanstveno prihvatiti kad izgubiš, jer tvoj ego, moj ego, ne može prihvatiti da netko drugi može biti bolji od tebe. I to dolazi iz tog korijena.

Trebao bih biti najbolji u svakoj situaciji u kojoj se natječem. Dakle, kad izgubiš, to je udarac. To je ogroman udarac za tvoj ego i ne podnosiš ga dobro. 

Želim te potaknuti da meditiraš o ovom citatu. „Poniznost nije manje misliti o sebi. To je manje razmišljati o sebi.“

Velika je razlika.

Evo druge kategorije; Ponos na vlastiti autoritet

Ne prihvaćate podučavanje. Dakle, zauzmeš obrambeni stav ili se osjećaš nelagodno kad te netko pokuša nešto novo naučiti.

Mislim na to da kad ti netko pokušava nešto naučiti, a ti ga ne vidiš kao autoritet ili stručnjaka u tom području, a sigurno ga ne vidiš ni kao pametnijeg ili uspješnog od tebe.

Teško ti je staviti se u poziciju učenika  jer u svojoj glavi to trebaš moći shvatiti. Ta osoba ne bi trebala znati više. Ne bih trebao ništa učiti od njega ili od nje.

Možda ti to neće biti tako teško ako već priznaješ da je osoba koja ti pokušava pomoći autoritet u tom području ili stručnjak. To nije poniznost. To ne zahtijeva poniznost.

Ono što zahtijeva poniznost je kad vidiš tu osobu kao da možda nije tamo gdje si ti, ali ipak shvatiš da možda, samo možda, Bog može koristiti tu osobu da mi govori i nauči me nečemu jer, na kraju krajeva, ne znam sve. Nisam ja sveznalica, zar ne?

I zato se poniziš i vidiš želi li Bog koristiti tu osobu da govori istinu i nauči te nečemu novom. 

U tom duhu, evo još jednog. Nevoljko tražiš pomoć. 

Radije bi sjedio i pokušavao nešto shvatiti sâm.

Sada, ima nešto što treba reći. To stalno govorim svojoj djeci, ima nešto u tome da pokušaš sam shvatiti stvari. Da - radi to.

Ali u nekom trenutku moraš priznati; „Hej, ja sam u problemu. Ovo je iznad mene. Treba mi pomoć.“

Ali ponos dolazi u tome što ne trebam pomoć. „Shvatit ću to sam.“

I to je znak ponosa kad se mučiš reći;  „Znaš što - ne razumijem. Zaglavljen sam. Treba mi netko da pomogne.“ 

Evo još jednog velikog problema; Problem s kontrolom. 

Želiš biti glavni u svakom trenutku jer si uvjeren da je tvoj način najbolji način da se stvari obave.

Zato ti je teško delegirati. Teško ti je prepustiti kontrolu. Teško ti je vjerovati drugima da će stvari napraviti bolje na drugi način ili čak i na tvoj način. Ili čak razmotriti da netko drugi možda ima bolju ideju od tebe, pogotovo u situaciji kad opet vidiš da nisu na tvojoj razini. Zar ne?

Umjesto toga, od početka si uvjeren da je jedini način da nešto napraviš tvoj način i tako će ići. 

Dobro, ali evo treće. Duhovni ponos. 

Sad, dopustite mi da vam dam nekoliko primjera toga.
Jedan može biti kad pretpostavite da ste duhovno zreliji od nekog drugog. Jednostavno na temelju toga koliko duhovnog znanja imate. Dakle, imate više duhovnog znanja od nekoga drugoga i zato pogrešno pretpostavljate da ste iznad njih duhovno i to opet znači da ćete imati poteškoća primati išta od njih zbog načina na koji ih vidite.

Smatrate ih duhovno ispod sebe i stoga vam ne bi trebali moći ništa naučiti jer ne poznaju Božju riječ kao vi. Nemaju teološko obrazovanje kao vi.

I kao rezultat toga, potpuno se zatvarate u primanje bilo čega od te osobe.

To se može dogoditi i u crkvi, zar ne? 

Evo još jednog. Pretpostavljaš da si bolji kršćanin od nekoga jer se ne boriš s istim grijesima kao oni, što te svrstava u moralno superiornu kategoriju.

Dopusti da ti dam primjer. Recimo da imaš prijatelja. On se bori s istospolnom privlačnošću ili gledanjem web stranica za odrasle. I u tvojoj glavi si bolji kršćanin od njih jer se ti boriš s ljubomorom ili ljutnjom ili bilo kojim drugim grijesima koje mi jednostavno otpisujemo kao da nisu veliki.

Dakle, to te onda čini boljim kršćaninom od njih.

Dobro. Znam da je to bilo nezgodno. 

 

I ima još mnogo drugih znakova ponosa, ali sada razgovarajmo o tome kako nas ponos može uništiti. 

Pa, prva stvar je da ponos može uništiti odnose. Poslovice kažu: "Ponos vodi u sukob. Oni koji slušaju savjete su mudri."

Znam da svi koji ovo gledaju nisu u braku, ali ako ste u braku, želim govoriti izravno vama i meni.

Ako ste u braku i hodate s velikim ponosom, brate ili sestro, molim vas, poslušajte me danas. Molim vas. To može učiniti život paklom za vašeg supružnika jer vrlo vjerojatno ne slušate njega jer ne vidite da vas može ispraviti zbog vašeg ponosa. 

Također niste otvoreni za slušanje drugih kako vas ispravljaju. To ostavlja vašeg supružnika u vrlo teškoj situaciji gdje nitko ne može doprijeti do vas zbog vašeg ponosa. 

Slušajte, moja supruga i ja imamo pravilo. I nisam to htio reći, ali hoću. Moja supruga i ja imamo kratak popis ljudi, i s njezine i s moje strane, koji, u bilo kojem trenutku, ako moja supruga ne može doprijeti do mene, pokušava komunicirati sa mnom, a ja sam jednostavno zatvoren, ne želim razgovarati, ona može nazvati nekoliko mojih prijatelja za koje sam joj dao dopuštenje da razgovara s njima o meni u bilo kojem trenutku.

Također sam dao tim prijateljima dopuštenje da me isprave, da me ukore, da me drže odgovornim, da interveniraju u moj život, da me dovedu tamo gdje želim, gdje kažem da želim biti kao kršćanin.

Mislim, pitanje je, koliko ozbiljno želite shvatiti svoju vjeru? Zar ne?

U bilo kojem trenutku, moja supruga zna da može kontaktirati te moje prijatelje i oni će me nazvati, a ja ih moram slušati jer sam se već obvezao. Već sam se učinio odgovornim.

Imaš li takvu odgovornost u svom braku? Jer ako ju nemaš, osobe s kojima si u braku ne mogu doprijeti do tebe. Nisi otvoren za druge ljude. Ne želiš ljude u svom životu.

Kamo to vodi? Kako tada rješavati sukobe?

Kako napredovati u braku ako vaš supružnik nema kome obratiti kad ne može doprijeti do vas?

Ako se vrlo brzo branite kad vam se nešto kaže, to uzrokuje da se vaš supružnik, ili ako niste u braku - osoba s kojom ste u vezi, osjeća kao da mora hodati po jajima oko vas, ne znajući kada ćete poludjeti i postati defanzivni kad vas on ili netko drugi pokuša ispraviti.

I što se događa je ovo. S vremenom će vaš supružnik postati umoran od borbe za vezu. Osjećat će se kao da se sami bore i na kraju će se emocionalno povući, često bez da vam to kažu, i samo će se početi povlačiti.

Pitanje je, želite li to? Je li ovo vrsta braka, vrsta veze koju želite?

Dobra vijest za vas je da, ako gledate ovaj video, to znači da još uvijek ima vremena za promjenu. I uskoro ćemo govoriti o tome kako točno. 

Ponos također ima moć uništiti vašu službu. Koliko smo ljudi vidjeli tijekom godina koji su pali u moralni grijeh zbog ponosa?

Previše ponosni da bi preuzeli odgovornost drugima. Previše ponosni da bi ozbiljno shvatili težinu svog grijeha.

I najgori dio, najtužniji dio u svemu ovome, i znam da će se to nastaviti događati, ali umoran sam od gledanja toga iznova i iznova, jest da to nikad ne ostaje samo na vama.

Utječe na ljude najbliže vama. Utječe na ljude koji te gledaju kao uzor. 

Ne želim da ovaj video bude predugačak, pa želim parkirati avion, sletjeti ovdje, kako god se to kaže. 

Kako se bavimo ponosom? Mogao bih ti dati nekoliko savjeta i stihova o ponosu i svemu tome, ali bazirati ću se na tebe i mene. 

Napravit ću ovaj zadatak s tobom, ostavit ću ti jedan zadatak iz ovog videa. Samo jedan. 

Najbolje što sada možeš učiniti prije nego što stvari izmaknu kontroli jest pronaći ljude za koje vjeruješ da te jako dobro poznaju, koji te jako vole. 

Zamoli ih da pogledaju ovaj video ili ponudi da ga pogledate zajedno s njima. To može biti bolnije, ali pokušavamo te osloboditi. I pitaj ih vide li nešto od toga u tebi. Zatim ih zamolite da vam daju primjere kako se te stvari manifestiraju u vašem životu ili možda neke primjere kako su ih te stvari pogodile, povrijedile, napravile razliku u vašem odnosu s njima. 

A ako ste u braku, znam da može biti teško, ali započnite sa svojim supružnikom. Možda ćete biti šokirani kako vas vaš supružnik stvarno vidi.

Zatim se proširite na svoju obitelj, a zatim na prijatelje. To su ljudi za koje kažete da vas jako dobro poznaju. I možda ćete biti jako, jako iznenađeni onim što kažu.

I slušajte, kad to radite, vježbajte poniznost. Možda će biti teško. Možda ćete biti u iskušenju uzvratiti. Možda ćete biti u iskušenju da se ne slažete.

Možda ćete biti u iskušenju da se branite. Oduprite se tom porivu. Nemojte se braniti i zapravo slušajte što govore. 

A onda će ovo biti najteži dio, ali natjerat će vas da pokažete poniznost. Dajte im stalnu slobodu da vam ukažu na te stvari kad se ponovno dogode, jer će se opet dogoditi. 

Jer razvijanje istinske pobožne poniznosti je proces. To je proces koji se događa tijekom cijelog života. 

Gledajte, u procesu smo postajanja poput Krista i trebat će vam ljudi koji će vam pomoći razviti tu vrlinu. Trebam ljude koji će mi pomoći razviti tu vrlinu. A to počinje s time da ljudima dajemo dopuštenje da govore u naše živote, ispravljaju nas i ukoravaju ako treba. Moj brat ili sestra. 

Molim se za vas jer postoji toliko odnosa, toliko službi, toliko brakova, toliko obitelji, toliko djece pogođeno ovim pitanjem. A ovo pitanje ponosa nije ništa novo.

Mislim, to je prvi grijeh zabilježen u Bibliji. Ne kronološki u Svetom pismu kao u Postanku, ali prvi grijeh Lucifera bila je oholost. Ponos u njegovom srcu. Ne biti spreman pokoriti se Bogu. I taj ponos nas je sve odveo putem koji nikada nismo željeli niti namjeravali ići. 

Zato, prije nego što stvari loše završe za vas, molim vas da ovaj video uzmete k srcu. Uzmite sve što govorim. Molite se o tome.

Ako se ne odnosi na vas, u redu. Ali ako se odnosi, zamolite Boga da vam to otkrije i shvati ozbiljno kako vaša obitelj, vaša djeca, vaša služba, vaš ugled, vaš posao i sve te stvari ne budu pogođene jer hodate u ponosu. 

...

Ljudi, radim puno AI videa i puno videa o biblijskim učenjima i slično, ali iskreno, ovo su videi koje želim raditi i malo više ovakvih samo brata Parra koji vas voli i govori vam iz svog života.

Dakle, ako vam se ovo sviđa, ako vam ovakvi videozapisi daju vrijednost, javite mi i radit ću više ovakvih gdje nije toliko o svim tim zvončićima, grafikama i stvarima koje lete po ekranu, nego o tome da jednostavno kažem svoje srce i, nadam se, ono što je srž Svetog pisma.

 Volim vas, ljudi. Vidimo se u sljedećem videu.

Za sada bok.

 https://youtu.be/kD5oQZw8M_I?si=dBnmGaZrLrqDTZjY 

AŽURIRANJE. Ponovo sam pogledao video - sada možete uključiti i automatski prijevod na hrvatski jezik; (Postavke > Titlovi > Automatski prijevod > Hrvatski)