I rodi ona svoga sina, prvorođenca ... i položi u jasle.
Luka 2,7
Odvedoše ga da ga razapnu.
Matej 27,31
Jasle (ili jaslice) i križ idu jedno uz drugo.
Bez jasala križ ne bi bio moguć, jer je Bog morao postati čovjekom da umre za grijehe.
I bez križa bi rođenje Isusa Krista bilo tek neshvatljivo čudo, ali nam ne bi koristilo niti bi imalo ikakav korjenit utjecaj koji mijenja život.
Jasle su bile tvrde, hladne i neudobne, samo improviziran ležaj, što je daleko od idiličnog romantičnog prikaza koji danas prevladava. No križ i sada govori o okrutnosti, nepravdi i smrti.
Jasle i križ idu zajedno u Božjem Evanđelju.
Navješćujući rođenje Djeteta, anđeo je pastirima rekao: „Evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti ... Danas vam se … rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin“ (Luka 2,10.11). Povezanost je već tu. Dijete u jaslama je Spasitelj, koji će donijeti otkupljenje na križu. Bog je „poslao svog Sina da bude pomirbena žrtva za naše grijehe“ (1. Ivanova 4,10).
Jasle su početak, a križ cilj i ispunjenje. Sin Božji je bio položen u jasle, a na svršetku svog života visio je na križu da, umrijevši, donese spasenje svima onima koji vjeruju u Njega. Podnosio je kaznu za njihove grijehe, kako bi oni putem vjere mogli dobiti mir s Bogom.
„Opravdani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinu našemu, Isusu Kristu, po kome vjerom imamo i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se u nadi slave Božje“ (Rimljanima 5,1.2)
Današnje čitanje: Zaharija 10,1-12 · Marko 14,27-42
Mobilna aplikacija: