Marko 2,5
Sestra je pomislila: „Zanimljivo je to što nikada ranije nisam obratila pozornost na te retke iz Biblije, o oproštenju grijeha! Priznala sam svoje grijehe Bogu i nadala se da mi je oprostio i da će me spasiti, ali smatrala sam da je oholost reći da sam već otkupljena.“
Tada su joj pali na pamet neki primjeri iz Biblije. Pomislila je na ono što je Isus rekao uzetom čovjeku, kao i jednoj grešnici: „Oprošteni su tvoji grijesi … Vjera te tvoja spasila; idi u miru“ (Luka 8,48.50). Zločinac razapet s Isusom dobio je jamstvo: „Zaista, kažem ti: Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23,43).
„Svi su ti ljudi imali sigurnost da im je oprošteno“, rekla je sestra sama sebi i začudila se što je do tada razumjela tako malo o oproštenju. Srce joj je ispunila radosna sigurnost da su joj grijesi uistinu oprošteni.
Zadovoljna tim otkrićem, osjećala se ojačana u svojoj vjeri. Vratila se do postelje umirućeg čovjeka, kako bi mu navela primjere iz evanđelja i jasne izjave u Bibliji.
Dok je govorila, čovjeku se razvedrilo lice. Bio je to odgovor na njegove molitve i tjeskobno pitanje koje ga je mučilo. Vjerom je prihvatio Božja obećanja i potpuno se predao Onome koji je umro za njega.
Dvije su osobe ugledale svjetlo: ranjenik za vječni odmor, i sestra, koja je usred svog radom ispunjenog života mogla govoriti drugima o Božjem oproštenju i blagoslovu.
(zaključak)
Današnje čitanje: Job 38,19-38 · Djela apostolska 18,12-22
Mobilna aplikacija: