U kome imamo otkupljenje po njegovoj krvi, oproštenje grijehâ, prema bogatstvu njegove milosti,
Efežanima 1,7
Tijekom Krimskog rata (1853.-1856.) Rusi su podigli veliku vojnu bolnicu sjeverno od Sevastopolja, gdje su zbrinjavali svoje bolesnike i ranjenike. Jednog dana je primljen neki teško ranjen čovjek. Izraz njegova lica pokazivao je koliko pati. Neka ga je poslužiteljica nekoliko puta pokušala navesti na govor, ali uzalud. Ležao je tiho i nepomično na svojoj postelji.
Nekoliko dana kasnije konačno je prekinuo šutnju. Oprezno je zamolio sestru bi li mu odgovorila na pitanje koje ga je mučilo. „Što je?“ upita ga ona. „Može li itko”, upita je, „biti siguran da mu je Bog oprostio grijehe?“
Sestra je ostala zatečena. Nikada nije razmišljala o tom pitanju i nije znala što odgovoriti umirućem čovjeku, koji ju je gledao sa strahom u očima. Osjećala je da ne može izbjeći pitanje i da mu može pomoći samo Božjom Riječju. Stoga je otišla u svoju sobu, uzela Bibliju i potražila odgovor. Bez ikakvih teškoća pronašla je brojne retke, na primjer:
„Pišem vama, dječice, jer su vam oprošteni grijesi zbog njegova imena“ (1. Ivanova 2,12).
„Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1,9).
„Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar“ (Efežanima 2,8).
„Bog je zbog Krista oprostio vama“ (Efežanima 4,32).
(nastavlja se sutra)
Današnje čitanje: Job 38,1-18 · Djela apostolska 18,1-11
Mobilna aplikacija: