Psalam 69,29

Pet četrnaestogodišnjakinja, sve redom prijateljice, bile su na odmoru na Sjevernome moru. U doba oseke tražile su školjke u blatnim jarcima i zaboravile na vrijeme. Naišla je plima i uzak kanal kojim su hodale napunio se vodom. Put do kopna bio je preplavljen.

Ispred njih je bio naseljeni otok koji se činio dovoljno blizu pa su krenule u tom pravcu. Odjednom su se našle ispred plovnog kanala i nisu vidjele ništa osim vode. Tek tada su telefonom pozvale pomoć. Voda je rasla dok su se očajnički držale za plutaču obraslu školjkama, čiji su im oštri rubovi bolno rezali kožu ...

Kad je čamac za spašavanje porinut, oni koji su bili u njemu znali su da imaju malo vremena. Temperatura Sjevernog mora bila je samo jedanaest Celzijevih stupnjeva, a trebalo je pronaći pravi kanal u kojem su bile djevojke. Kad su stigli do njih, već su bile do prsa u vodi. Spašene su u posljednji trenutak!

Djevojke su najprije tražile školjke, a onda je došla plima i bilo je prekasno. Bez pomoći drugih ne bi preživjele. Za spasioce, koji su do njih stigli na vrijeme, bilo je to pitanje života ili smrti.

Naš je život poput putovanja tijekom kojeg se neuspjeh, krivnja i grijeh gomilaju priječeći nam put do Boga. Potreban je Spasitelj izvana: Isus Krist je umro za nas na križu i sada je spreman primiti svakoga tko mu se obrati. Jesi li ga već pronašao? Ili se grčevito držiš nečega što te ne može spasiti? Ili si već spašen?

Današnje čitanje: Levitski zakonik 13,29-44 · Psalam 59,10-18

• Android
• iOS