Ja sam svjetlo svijeta: onaj tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.
Ivan 8,12
Hod u svjetlu
Svake večeri je bolničarka pričala priču djeci s ulica nekog afričkog grada. Poslužen im je jednostavan obrok. Ali gdje je večeras Paki? Zašto nije ovdje s ostalom djecom iz grada? Dan prije krao je naranče iz bolničkog vrta pa je povrijedio stopalo kada se penjao preko ograde. Nije li ga možda bolničarka vidjela? Stoga je te večeri sjeo podalje, iza nekog stabla, i odande slušao biblijsku priču. Kako je samo priželjkivao sjediti s ostalima pri svjetlu i toplini vatre!
Priča je završila. Iz kuhinje su izneseni tanjuri netom kuhane riže i djeca su jela s punim tekom. Paki se dvoumio: nakon što je ukrao one naranče nije ništa pojeo. Zar da ostane gladan u tami ili da se odvaži otići na svjetlo? Nakon kraće nutarnje borbe, ustao je i šepajući pošao do vatre.
„Paki, požuri! Tanjuri su već skoro prazni“, doviknula mu je bolničarka pružajući mu tanjur riže.
Kada su ostala djeca otišla, primila je Pakija za ruku, pregledala mu povrijeđeno stopalo i porazgovarala s njim. Preispitala ga je u pogledu povrede i Paki je, začudo, priznao svoju krađu. Za uzvrat, bolničarka mu je od srca oprostila pa je iz bolnice otišao sretan. Naučio je da u svjetlu svi grijesi postaju vidljivi, ali da ondje mogu biti i oprošteni. Kako mu je bilo drago što nije ostao u tami!
„Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1,9).
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Casey Horner on Unsplash