Ja sam svjetlo svijeta: onaj tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.
Ivan 8,12
Ja jesam (3)
Tijekom Drugog svjetskog rata je gotovo sva Europa svake noći bila obavijena potpunim mrakom.
Ako bi oblaci prekrili mjesec i zvijezde, ljudi bi posvuda po ulicama bili u opasnosti da će se sudariti s nekim ili nečim. Zbog naše suvremene ulične rasvjete danas rijetko tko zna što je pravi mrak.
Jednako je tamno i u ljudskom srcu: nijedna zraka božanske svjetlosti ne može prodrijeti u njega, osim ako u njemu prebiva Gospodin Isus.
Sveto pismo o njemu kaže: „Bijaše to Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet“ (Ivan 1,9).
Susret s Gospodinom Isusom znači ispravno prepoznavanje prljavštine grijeha.
Kad je Petar doživio čudo ulovivši mnogo ribe, shvatio je koja sveta osoba je u njegovoj lađi. Kako se ponio?
Morao je priznati da je njegovo stanje nespojivo s prisutnošću bezgrešnoga Sina Božjega: „Idi od mene, jer sam grešan čovjek, Gospodine“ (Luka 5,8).
Kakva li se preobrazba događa u krajoliku kada u zoru na vidjelo izbije prirodna ljepota!
Bog želi izagnati svu tamu iz našeg srca, kako bi se mogao vidjeti plod vječnog života. Dođi k Spasitelju svijeta, Isusu Kristu, i ispovjedi mu svoje grijehe da i ti postaneš dionikom baštine svetih u svjetlu.
To se može dogoditi samo onome tko je spašen od vlasti tame; tada on sve vidi s drugog gledišta.
Ali ne preziri Svjetlo! Matej 6,11.23 jasno pokazuje razliku između svjetla i tame.
(nastavlja se idućeg utorka)
Današnje čitanje: Jeremija 46,1-28 · Rimljanima 12,9-15
Mobilna aplikacija: