Poruši Baalov žrtvenik koji pripada tvome ocu i posijeci lug koji je kraj njega; i sagradi žrtvenik GOSPODINU, Bogu svojemu.
Suci 6,25.26
Kad mu je Bog rekao neka ode i spasi narod od ruke Midjanaca, Gideon se osjećao potpuno nesposobnim za taj zadatak. Nije očekivao pomoć od obitelji ni računao na sebe.
Rekao je: „Evo, moja je obitelj siromašna u Manašeu, a ja sam najmanji u domu svoga oca“ (r. 14 i 15).
Ali to nije bilo važno. Gideon je bio prikladno oruđe u Božjim rukama upravo zato što se nije osjećao dovoljno jakim.
Bog se Gideonovoj slabosti suprotstavio jamstvom: „Ja ću biti s tobom“ (r. 16). Zatim ga je doveo do toga da postane štovatelj, jer Gideon mu je sagradio žrtvenik, nazvavši ga „Jahve-Šalom“, to jest „GOSPODIN je mir“ (r. 24).
Kasnije je mogao biti podignut drugi žrtvenik, koji je javno svjedočio o GOSPODINU, Bogu Izraelovu. Ali Gideon je najprije morao naučiti to da djelo na koje je bio pozvan mora započeti kod kuće.
To se jednako odnosi na svakoga koga Gospodin namjerava upotrebljavati u svojoj službi. Polazna točka je naša neposredna okolina. Najprije se tu mora dokazati naša vjera.
Gideon je odlučno izdržao taj ispit. Isprva plah i bojažljiv, on je „noću“ razrušio očev idolopoklonički žrtvenik i drvenu sliku – i njegov je otac prvi stao uz njega (r. 31). Kako je to ohrabrujuće! Od tada je Gideonovo povjerenje postajalo sve jače i jače, sve dok nije izvojevana pobjeda kojom je Bog spasio svoj narod.
Ako se naša vjera prvo pokaže tamo gdje živimo, u našim obiteljima, iskusit ćemo isti blagoslov.
Ilustracija; Victory of Gideon over the Midianites, Nicolas Poussin
Današnje čitanje: Jošua 11,12-23 · 1. Korinćanima 10,14-22
Mobilna aplikacija: