Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODINA i čija nada je GOSPODIN. Jer on će biti kao stablo posađeno kraj voda, koje širi svoje korijenje pokraj rijeke, i neće ni primijetiti kada dođe žega.
Jeremija 17,7.8
Izvor života
Nastupilo je razdoblje suše i nekoliko stabala u vrtu predstavlja žalostan prizor. Na zemljištu tek nekoliko metara nizbrdo raste zdrava zelena vrba, na koju sušno vrijeme očito nije utjecalo. Što je njegova tajna?
To stablo je posađeno blizu podzemne žile, iz koje njegovo korijenje može crpiti dovoljno vode. Ishod toga je da buja od života.
Svi znamo da bez vode nema života; ali moglo bi nam se dogoditi da zanemarimo činjenicu da naša duša može biti žedna. Svatko od nas duboko u sebi žudi za mirom i istinskom srećom, a u našem moralno suhom i neosjetljivom svijetu mnogi snažno osjećaju tu žeđ.
Svima koji osjećaju da ništa na zemlji ne može ublažiti tu čežnju u njihovom srcu, Isus Krist upućuje prijateljski poziv: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije“ (Ivan 7,37).
Bez te vode života ne može biti trajne, vječne radosti. Biblija jasno pokazuje kako možemo dobiti tu „vodu“: Isus Krist je dao svoj život na križu Golgote kako bismo mi mogli crpiti vodu vječnog života: „Onaj tko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada“ (Ivan 4,14).
Svatko je pozvan utažiti svoju žeđ na tom duhovnom izvoru „vode“.
On je tako blizu svakome od nas, besplatan je i neiscrpiv.
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: Jošua 10,28-43 · 1. Korinćanima 9,16-27
P.S.
Preporuka autora ovih stranica; OBAVEZNO pročitajte i prethodna dba stiha (Jeremija 17.5-6):
17.5 Ovako govori GOSPODIN: “Proklet bio čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, i koji tijelo čini svojom mišicom, i čije srce odlazi od GOSPODINA.
17.6 Jer on će biti kao vrijesak u pustinji, i neće ni primijetiti kada dolazi dobro, nego će nastanjivati spržena mjesta u pustari, u zemlji slanoj i nenastanjenoj.
Mobilna aplikacija: