Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom; i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.
Luka 15,18.19
U usporedbi o izgubljenom sinu imamo uvid u Božje očinsko srce i vidimo njegovu radost kada se grešnik pokaje i obrati mu se. Ali možemo vidjeti još više toga.
Izgubljeni sin je krenuo natrag kući. Što je namjeravao reći svom ocu pročitali smo u današnjim redcima. Još je daleko od kuće, ali kada ga otac ugleda, duboko ganut potrči prema njemu i zagrli ga. Sin se počinje ispovijedati, ali ne stiže dalje od: „Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.“ Tu ga otac prekida pa njegova molba da postane najamnikom ostaje neizrečena. Njegov ga otac želi natrag kao sina, a ne kao slugu: stoga svom sinu daje najbolju haljinu i prsten.
Sinovstvo je položaj u koji Bog dovodi svakoga tko mu se pokaje i obrati. Apostol Pavao to kasnije izražava na sličan način govoreći Galaćanima: „Budući da ste sinovi, poslao je Bog u vaša srca Duha svoga Sina, koji kliče: Abba, Oče! Stoga više nisi sluga, nego sin” (Galaćanima 4,6.7).
U trenutku svojeg obraćenja mnogi su kršćani, poput rasipnog sina, bili zadovoljni time da budu sluge. Zatim su se pokajali i upoznali Očevu ljubav. Shvatili su da ih Bog nije samo proglasio pravednima, već da ih voli jednako kao što voli svoga Sina, Isusa Krista (usp. Ivan 17,23). Tko god se raduje u tom odnosu ljubavi prema našem nebeskom Ocu, ima prisno zajedništvo s njim i može od srca reći: „Abba, Oče!“
(Ilustracija; Prodigal's Return, Edward John Poynter)
Današnje čitanje: Izlazak 6,9-30 · Luka 2,21-35
Mobilna aplikacija: