Neka je blagoslovljen GOSPODIN Bog … koji jedini čini djela čudesna.
Psalam 72,18
Iz tame u svjetlo (1)
Kad sam jednom posjetio zatvorenika u ćeliji za osuđenike na smrt, začudio sam se vedrom izrazu njegova lica.
Odmah mi je ispričao svoju priču:
„Prije tri godine osuđen sam na smrt zbog ubojstva. Nakon izricanja presude vratio sam se u ćeliju, koja je za mene postala pravi pakao.
Pomisao na skoru smrti mučila me dan i noć. Ostalo mi je još nekoliko tjedana života, zatim sigurna smrt, a potom – vječnost!"
„Što sam se više pokušavao osloboditi misli o tome, to se ona više javljala oduzimajući mi tek i san.
Odlučio sam od pokrivača napraviti konopac kojim ću si okončati život.
U tome me zaustavila samo pomisao na vječnost.
Samoubojstvo bi me samo prije odvelo u onostranu neizvjesnost."
„Jednog sam dana dobio neki evanđeoski letak.
Kratko sam ga pregledao i ostavio sa strane. Sadržaj mi se činio besmislenim.
No ponovno sam ga pročitao i zatim zamišljeno prošetao gore-dolje po ćeliji.
Obuzeo me nov osjećaj: u duši sam osjetio neku čežnju.
Riječi na listu bile su: „Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno“ (Luka 19,10).
Ja sam zaista bio izgubljen!
Nije me napuštao čudan osjećaj, žudnja za izbavljenjem od užasnog tereta koji me tištao.
Ali kako bih se mogao osloboditi?"
„Zatražio sam Bibliju i počeo je čitati s pomiješanim osjećajima straha i nade.
Ali ubrzo sam u prvoj Ivanovoj poslanici naišao na ovaj redak: ‘Krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha’ (1,7).“
(završava sutra)
Današnje čitanje: Jeremija 41,11-42,6 · Rimljanima 10,1-13
Mobilna aplikacija: