Mnogi su (Bartimeju) naređivali neka ušuti, ali je on još jače vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se!” I zaustavi se Isus.
Marko 10,48.49
„Isuse, smiluj mi se!“ (3)
Možda shvaćamo zašto je gomila bila ljuta na Bartimeja što je tako glasno vikao. Svi su htjeli čuti što Isus govori i biti svjedocima onome što čini. Njihova su očekivanja bila poremećena njegovim očajničkim vikanjem pa su ga nastojali ušutkati. Bilo bi bolje da su ga, jednostavno, odveli k Isusu Kristu: tada bi prestao vikati. Je li sebičnost ili ravnodušnost zasjenila svaki osjećaj prema slijepcu?
Način na koji se postupilo s Bartimejom ni danas ne bi bio drugačiji. Svatko tko želi doći k Isusu sa svojom potrebom, može računati s otporom. Mnogo je onih koji znaju da su grešni i krivi, ili su razorili svoj život pa ga oplakuju. Ali ima i drugih koji su prepreka; onih koji ih nastoje umiriti ili utješiti, ili ih čak odvratiti ili ismijati. Teret grijeha se ne shvaća ozbiljno pa nije ni čudo što se prigušuje poziv za duhovnu pomoć.
Slijep, molećiv i bespomoćan, Bartimej je bio odlučan u tome da ga se primijeti i čuje. Stoga nije odustao; ustrajao je u zazivanju Isusa u pomoć. Kakav li je to samo primjer za nekoga u takvoj nevolji!
A kako je na to odgovorio Gospodin Isus? Unatoč svoj galami, čuo je i razumio čovjekovu potrebu. Zaustavio se ondje gdje je bio znajući da onaj tko ga najviše treba nije okupljena svjetina, nego onaj u nevolji.
Ilustracija; https://www.malcolmcox.org/coming-or-going-luke-18-35-mark-10-46/
(nastavlja se u petak)
Današnje čitanje: Izlazak 24,1-18 · Luka 9,28-36
Mobilna aplikacija: