Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.”
Marko 10,47
„Isuse, smiluj mi se!” (2)
Slijepi Bartimej je bio svjestan da onuda prolazi veliko mnoštvo. To mu je dalo nadu da će izazvati sažaljenje i možda nešto dobiti.
Tada je saznao tko to prolazi: Isus iz Nazareta. Kako mu je to bilo zapanjujuće! Stoga je povikao: „Isuse, Sine Davidov!“
Isus je bio čudotvorac, tesar i učitelj iz Nazareta, malog beznačajnog gradića zbog kojeg se nekoć netko zapitao: „Može li išta dobro doći iz Nazareta?” (Ivan 1,46).
Izraz „Nazarećanin“ označavao je omalovažavanje i prezir. Nije li i danas uobičajeno to da se seciraju i odbacuju biblijska izvješća o životu i smrti Isusa Krista?
Mnogi na njega još uvijek gledaju kao na običnog čovjeka; doduše malo neobičnog, ali ne i Sina Božjega, Spasitelja svijeta.
Bartimej je povikao: „Isuse, sine Davidov!”
Za njega Isus nije bio bilo kakav potomak kralja Davida, već jedan određeni „Sin“, o kojem su govorili starozavjetni proroci: Mesija, Spasitelj koji će ispuniti drevna obećanja.
To kako je Bartimej nazvao Gospodina izražava njegovo poštovanje i njegovu nadu. Dodao je: „Smiluj mi se.” Očigledno je vjerovao da mu Isus Krist može pomoći.
Način na koji ga je zamolio pokazuje njegovo poštovanje, njegovu strašnu nevolju, ali i njegovo povjerenje i vjeru.
Od Bartimeja učimo to da Gospodina Isusa možemo moliti za pomoć iskreno i s iščekivanjem, uvjereni da on može pomoći i da je voljan to učiniti.
(nastavlja se u utorak)
Današnje čitanje: Izlazak 21,7-37 · Luka 8,49-56
Mobilna aplikacija: