I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara. A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Matej 14,20.21
Djelo Gospodina Isusa uvijek je izvršeno do savršenstva. To golemo mnoštvo, koje je možda bilo veće od deset tisuća ljudi, bilo je nahranjeno i sito, ali ipak nisu sve pojeli! Ostala je velika količina dovoljna da se napuni dvanaest košara. Ništa nije smjelo propasti; pa je Gospodin natjerao učenike da skupe ono što je preostalo (vidi: Ivan 6,12.13).
To je doista bilo veliko čudo, ali kakav je učinak imalo na one koji su se njime okoristili? Ivanovo evanđelje izvješćuje da su ljudi Gospodina priznali za „proroka koji ima doći na svijet“. Predložili su da ga se postavi za kralja pretpostavljajući da uz tako moćnog vladara nikada neće trpjeti nikakvu oskudicu. Njihova je želja bila preuranjena: znajući da prvo mora patiti i umrijeti, Gospodin je potražio mjesto gdje može biti nasamo (Ivan 6,14.15).
Mnoštvo je, takoreći, zaobišlo ono suštinsko: njihovo priznanje Gospodina kao „proroka“ (Ivan 1,25) nije bilo dovoljno. Isus je vječni Sin Božji i Božji Jaganjac. Dok je bio čovjek na zemlji, Njegova je nakana bila otkupiti izgubljeni ljudski rod svojom krvlju prolivenom na križu. Ljudi danas zanemaruju važnost te izuzetno važne činjenice, budući da se odnosi na njih same. Umro je „za naše prijestupe i uskrišen za naše opravdanje“ (Rimljanima 4,25).
Dragi čitatelju, moraš osobno primiti Krista u svoj život putem pokajanja i vjere u Njegovo djelo. On će zadovoljiti tvoje potrebe i dati ti mir i radost u ovom životu i u vječnosti. Ako ga odbiješ, morat ćeš snositi posljedice.
(zaključak)
Današnje čitanje: Izaija 24,14-25· Djela apostolska 28,1-15
Mobilna aplikacija: