Oni mu odgovoriše: „Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.“ I reče im: „Donesite mi ih ovamo.“ I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, uze pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
Matej 14,17-19
Kad je Gospodin učenicima predložio da daju mnoštvu potrebnu hranu, oni su bili prisiljeni priznati da imaju vrlo malo toga za takvo mnoštvo: samo pet hljebova i dvije ribe, koje im čak i nisu ni pripadale (vidi: Ivan 6,9). Nisu uspjeli uvidjeti Gospodinovu moć, iako je bila uvjerljivo otkrivena na svadbi u Kani, gdje je On veliku količinu vode pretvorio u vino.
Gospodin Isus je mnoštvu naredio da posjeda u skupine od pedeset i stotinu (vidi: Marko 6,40), zahvalio je Darovatelju „svakog dobrog dara“ (Jakovljeva 1,17) i razlomio hljebove. Učenicima je tada rečeno neka razdijele hranu.
Gdje god vidi potrebu, Gospodin je uvijek spreman pribaviti što treba ili učiniti ono što je potrebno da je ublaži. Ovo je bio još jedan primjer Njegovog čudesnog sažaljenja.
Kakve pouke možemo izvući iz toga! Ništa se ne pokazuje preteškim za Njega, ali mi to shvaćamo tek tada kada iskažemo svoju vjeru. Zatim nam je dao primjer kad je On, Stvoritelj neba i zemlje, zahvalio Bogu za ono što je bilo dano. Koliko često mi to propustimo učiniti!
Naposljetku, učenici su surađivali unatoč svojim početnim nedoumicama. Važno je da Gospodinove sluge shvate svoju ovisnost o svojem Učitelju, koji je jednom svoje učenike podsjetio: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Ivan 15,5).
(nastavlja se u petak)
Današnje čitanje: Izaija 20,1-21 · Djela apostolska 27,1-13
Mobilna aplikacija: