Ali Isus reče (učenicima): „Ne trebaju odlaziti; dajte im vi jesti.“ No oni mu odgovoriše: „Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.“ I reče im: „Donesite mi ih ovamo.“ I … uze pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
Matej 14,16-19
Isusov odgovor na njihov prijedlog da otprave mnoštvo, zasigurno je iznenadio učenike. Ali brzo su našli izliku da se opravdaju: „Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.“ Kakva korist od tako malo hrane da se nasiti mnoštvo od nekoliko tisuća?
Ali Gospodin Isus ih nije ukorio. On je „znao što kani učiniti“ (Ivan 6,6).
Jednostavno im je rekao neka ponude to malo što imaju.
Čovjekova nemoć i bespomoćnost ustuknuli su pred svemoćnim Sinom Božjim.
Sada se Gospodin mogao pobrinuti za tu okolnost.
Najprije je natjerao mnoštvo da posjeda po travi u skupinama od pedeset i stotinu.
Zatim je uzeo kruh i ribe, pogledao u nebo i blagoslovio hranu zahvalivši Bogu na njoj. Nakon što je razlomio hljebove, naredio je učenicima da razdijele hranu mnoštvu.
Obrok se pokazao više negoli prikladnim, jer čitamo: „svi su jeli i nasitili se“ (red. 20).
Uvijek je takav ishod kad ljudi prime ono što im Gospodin Isus ima ponuditi.
Mnoštvo je bilo svjedokom jednog čuda, ali je odmah uslijedilo drugo.
Unatoč činjenici da se to golemo mnoštvo najelo do sitosti, ostacima su napunili dvanaest košara – što je prikladan slikovit prikaz Gospodinove milostive opskrbe za sve one koji se pouzdaju u Njega.
To je doista bila božanska samilost!
(nastavlja se u utorak)
Današnje čitanje: Izaija 14,1-32 · Djela apostolska 25,1-12
Mobilna aplikacija: