I pristupiše mu predvečer njegovi učenici, rekavši: „Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe si hrane.“
Matej 14,15
U našem prethodnom razmišljanju o ovoj temi vidjeli smo što je Gospodin primijetio u mnoštvu. Danas možemo pročitati što su tamo vidjeli učenici.
Kasno poslijepodne Isus je još uvijek govorio i ozdravljivao, a učenici su promatrali odvijanje događaja. Na posljetku su mu bezobzirno predložili da zbog puste okolice u kojoj se nalaze i zbog toga što je već kasno otpusti mnoštvo!
Učenici su shvatili da ne mogu preuzeti odgovornost za tako mnogo ljudi i bili su spremni pustiti ih da se sami snalaze kako god mogu. Njihova procjena okolnosti bila je tipična za sebične, samozadovoljne ljude koji ne razmišljaju o drugima koji su lošiji od njih – stav koji je danas uobičajen u zapadnjačkom svijetu koji nas okružuje.
Bi li Gospodin Isus u takvim okolnostima postupio tako oštro? Svoju pozornost je s mnoštva preusmjerio na svoje učenike, kako bi ih učinio svjesnima da, kao Učiteljevi sljedbenici, i oni trebaju iskazati samilost siromašnima, umornima i gladnima. Ali prvo je bilo potrebno razotkriti njihovu nesposobnost u pogledu toga da djeluju bez Njegove prisutnosti i svemoći. To veliko mnoštvo se okupilo vidjeti Njega, a ne učenike, u nadi da će imati koristi od Njega, koji jedini daje blagoslov.
(nastavlja se u petak)
Današnje čitanje: Izaija 10,1-34 · Djela apostolska 24,1-9
Mobilna aplikacija: