Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se: jer svaki koji ište, prima, i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.

Psalam 27,4; Matej7,7.8

Molio sam, ali se ništa nije promijenilo

Valentin, sin jednog mog prijatelja, običavao je jednom tjedno doručkovati u mojoj kući. Jednoga dana kada je odlazio u školu povjerio mi je da dobiva loše ocjene i da se osjeća obeshrabreno. Savjetovao sam mu da zamoli Gospodina Isusa za pomoć. „U redu“, odvratio je neuvjerljivo.

Sljedeći tjedan Valentin je malodušno otresao glavom odgovarajući na moja pitanja: „Nisam imao nimalo bolje rezultate …“ Nedugo nakon toga njegova mi je majka rekla da uvijek nalazi dobre izgovore za to zašto ne piše svoje domaće zadaće i da nikada nije poslušan.

Iznenađuje li, onda, da mu rezultati usprkos molitvama nisu bili nimalo bolji? Moliti i činiti samo ono što se nekome sviđa ne ide jedno s drugim!

Ponekad smo mi nalik Valentinu. Molimo se bez nekog većeg uvjerenja. Zatim ravnodušno čekamo i ništa se ne događa. Iznenađeni smo i zaključujemo da se ne isplati moliti. No molitva nije tek zgodan način kako pojednostaviti svoj život. Nju ne možemo usporediti ni s nekim receptom koji uspijeva ili ne uspijeva bez da znamo zašto.

Mi možemo moliti, ali ne smijemo zanemariti vlastitu odgovornost. Bog ne treba našu pomoć da čini čudesa, no on očekuje od nas da težimo za time što smo zaiskali i da odigramo svoju ulogu s ispravnim stavom i stanjem uma.

Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 22,1-29 · Galaćanima 1,10-24