...ali im je srce daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući kao nauk ljudske zapovijedi.

Pokajte se i vjerujte evanđelju.

Marko 7,6.7; 1,15

Moramo li, kako bismo se približili Bogu, odbaciti svoju osobnost i biti uobličeni u pripadnika neke religije ili sekte?

Isus se snažno protivio obrascima i tradicijama. Vjerske vođe svojeg doba ukorio je zbog toga što su ljudima sprečavali pristup Bogu. S druge strane, kako bi Bog, koji je ljude stvorio s raznovrsnošću osjećaja, značajka i gledišta, mogao prezirati takvu raznolikost? Upravo suprotno, On putem nje one koji mu služe uobličuje u pogledu njihove osnovne djelatnosti u Njegovu djelu na zemlji.

Svatko može doći k Bogu onakav kakav jest i naći ne religiju, nego živ odnos s Njim samim. Kršćanstvo nisu napabirčene dogme, nego otkrivenje Boga, Njegove pravednosti i ljubavi putem utvrđenih činjenica, osobito onih o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Religijski obrasci mogu biti u skladu s duhovnom smrću, dok vjera u Isusa Krista znači slobodu, istinski život besplatno ponuđen svima.

Vjera nije biti naivan ili lakovjeran. Ona biblijsku poruku prihvaća zato što je prepoznaje kao Božju Riječ. Istinska vjera nema veze s praznovjerjem, umišljenošću ili zaljubljenošću.

Ona dolazi od duha promišljanja. Vjera je čin pokornosti, odgovor na Božji poziv. Ona ne znači prihvaćanje bilo čega, nego priznavanje s potpunim uvjerenjem da je Bog uvijek u pravu.

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 8,12-30 · Ivan 6,60-71