Mi propovijedamo Krista raspetoga: … Grcima ludost, a onima koji su pozvani … Krista Božju silu i Božju mudrost.
1. Korinćanima 1,23.24
Prema ljudskim mjerilima bi Božja poruka, Evanđelje, bila osuđena na neuspjeh.
To je poruka koja govori o slabosti: prije dvije tisuće godina ju je neki putujući propovjednik naviještao tri i pol godine i potom je u slabosti razapet na križ (usp. 2 Kor 13,4). Doista, poruka križa mnogima ne znači ništa drugo doli „ludost” (1. Korinćanima 1,18).
Oni koji su je objavljivali bili su slabići: nepoznate, neupadljive osobe koje su odražavale riječi apostola Pavla: „Bio sam s vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju. I govor moj i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima“ (1. Korinćanima 2,3.4).
Oni koji su je primili bili su slabići: nisu bili vrh društva, nego često zanemareni i otpadnici. Apostol Pavao ih je opisao ovim riječima: „Vâs pozvanih nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda, nego ludo ovoga svijeta … i slabo ovoga svijeta“ (1. Korinćanima 1,26.27).
To je bio Božji odabrani način i on ga nije promijenio ni 2026. godine. On još uvijek želi spasiti ljude „ludošću propovijedanja“, tako da njihova „vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj“, „da se pred njim ne može hvaliti nijedno tijelo“ (1. Korinćanima 2,5; 1,29).
Ima li danas ljudi koji neće dopustiti da ih ti osnovni uvjeti sputaju, nego će poslušati, pročitati, preispitati i prihvatiti Božju poruku te tako iskusiti Božju snagu u vlastitom životu?
Današnje čitanje: Izlazak 8,1-20 · Luka 3,1-14
Mobilna aplikacija: