I reče GOSPODIN Bog: “Nije dobro da čovjek bude sâm. Načinit ću mu pomoćnika prikladna za nj.”
Postanak 2: 18,21-24
[18] I reče GOSPODIN Bog: “Nije dobro da čovjek bude sâm. Načinit ću mu pomoćnika prikladna za nj.”
[19] I oblikova GOSPODIN Bog od zemlje svaku poljsku životinju i svaku pticu nebesku i dovede ih Adamu da vidi kako će ih on nazvati; i kako god Adam nazva neko živo stvorenje, tako mu bijaše ime.
[20] I dade Adam imena svoj stoci, i pticama nebeskim, i svakoj poljskoj životinji; ali se za Adama ne nađe pomoćnik prikladan njemu.
[21] I učini GOSPODIN Bog da na Adama padne dubok san te on zaspa: i uze on jedno od njegovih rebara i zatvori njegovo mjesto mesom.
[22] A od rebra što ga je uzeo Adamu, načini GOSPODIN Bog ženu; i dovede je čovjeku.
[23] I reče Adam: “To je sada kost od mojih kostiju i meso od mesa mojega: neka se zove ‘ženom’, jer je iz muža bila uzeta.”
[24] Stoga će čovjek ostaviti svoga oca i svoju majku i prionuti uza svoju ženu; i bit će oni jedno tijelo.
[25] I bijahu oboje goli, čovjek i njegova žena, no nisu se stidjeli.
Danas, ne baš doslovno danas nego već dugo, neprijetelja naš (sotona, đavao, tužitelj...) udara svim snagama na obitelj.
Okreće i izokreće uloge muževa, žena i djece... sve okreće naopako!
Muževi ne ljube svoje žene, žene nisu poslušne muževima, ni muževi ni žene ne vode brigu o djeci, a djeca nisu poslušna nikome!
Sve naopako od Božjeg plana.
Mnogo, mnogo tih neprijateljskih napada sam osjetio na svojoj koži.
I ja i moja cijela obitelj.
Đavo je pokušao okrenuti mene protiv moje žene, moju ženu protiv mene, našu djecu jedno protiv drugoga i protiv nas, pa čak i nas protiv njih...
Rezultat?
Uspjevao je onoliko koliko smo mu u pojedinom trenutku dozvolili. Uglavnom manje, no ponekad i više...
A zašto je uspjevao?
Jer mi ljudi, žene ili muškarci, odrasli ili djeca, često zaboravljamo da naš svijet nije samo ono što vidimo svojim očima, a također i da ono što nam se čini u ovom trenutku nije nužno vječna stvarnost...
Stoga, da se ne bi izgubili i dali pobjedu neprijatelju, sjetimo se tko smo i odakle smo! Božja smo stvorenja i ON nas je stvorio za dobro, a ne zlo!
A kako da se toga uvijek sjetimo?
Gospod Bog nam je dao svoja "uputstva za život" u obliku knjige (odnosno - zbirke knjiga) koju kolokvijalno nazivam; Biblija, a u stvarnosti je to - Božja riječ.
Stoga - čitajmo ju stalno. Kad smo sretni, kad smo tužni, kad nam je teško i kad smo zadovoljni, pa čak i kad nam je - dosadno.
Ako želimo očuvati sve blagodati koje nam pruža obitelj - moramo se uvijek i iznova vraćati Božjoj riječi i iz nje crpiti ne samo mudrost nego i snagu!
Mnogo se toga može o toj temi reći, no već to i sami znate, pa zašto da ponavljam...
Obitelj.
Nakon samog Gospoda Boga - obitelj je srž (nukleus) društva, zajednice, čovječanstva.
Uništi obitelj - uništio si posredno i društvo i ženu i muškarca!
No, da ne dužim i ne "pametujem" - dati ću vam dati samo još ovo:
[24] Stoga, kao što je crkva podložna Kristu, tako neka i žene budu svojim muževima u svemu.
[25] Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio crkvu i za nju predao sebe
[26] da je posveti i očisti kupelju vode putem riječi,
[27] da sebi predvede crkvu slavnu, bez mrlje ili nabora ili nečega takvoga, nego da bude sveta i bez ljage.
[28] Tako trebaju muževi ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Onaj tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.
[29] Jer nitko nikada ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Krist crkvu.
[30] Jer udovi smo tijela njegova, mesa njegova i njegovih kostiju.
[31] Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku te prionuti uza svoju ženu, i njih će dvoje biti jedno tijelo.
[32] Velika je to tajna, ali ja govorim o Kristu i o crkvi.
[33] Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao sebe samoga, i žena neka poštuje svoga muža.
Obitelj je dar od Boga, a sretna obitelj je blagoslov Božji koji smo s voljom i ljubavlju od Njega prihvatili (jer moguće je blagoslov i ne prihvatiti).
Ne odbacujmo Božje blagoslove!
S ljubavi i U Kristu,
M.I.B.