Kao što je živ GOSPODIN, Bog Izraelov, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju riječ.
1. Kraljevima 17,1
Prorok Ilija se iznenada pojavio na svjetskoj pozornici i hrabro suprotstavio zlom kralju Ahabu. Ilija je govorio o jedinom pravom, živom Bogu, pred kojim je stajao. Znao je da ga Bog vidi i štiti, i služio mu je.
„GOSPODIN, on je Bog!” bila je Ilijina osnovna poruka (1. Kraljevima 18,39), kao i značenje njegova imena. Bile su to riječi koje su potresale ljude, prodirale u njih i izazivale podjele; neumjesne za doba u kojem je živio.
U šesnaestom poglavlju te knjige saznajemo da Izrael više nije računao sa živim Bogom. Bezbožni kraljevi nadmašivali su jedan drugog u zlu koje su činili. Ahab je bio najgori; razdražio je Boga više negoli svi izraelski kraljevi prije njega (16,33). Ti kraljevi su na pogrešan put odveli i narod.
U to doba je jedan čovjek prkosio prokletstvu koje je Bog po Jošui izrekao nad Jerihonom te je ponovno sagradio taj grad (16,34; usp. Jošua 6,26). To što se prokletstvo ispunilo nije mu smetalo: naime, izgubio je oba sina. Zvao se Hiel, što znači „Bog živi“, ali je njegov postupak bio u suprotnosti sa značenjem toga imena. Izraelski kraljevi i mnogi od naroda ne samo što su živjeli bezbožno, nego su se namjerno protivili Bogu.
U to doba Ilija je progovorio. Njegovo pojavljivanje i njegove riječi potvrdile su Božje postojanje. Ahab i njegov narod morali su računati na svojega Boga, kojega je Ilija odlučno uzdizao. Stoga je Bog podržao njega.
Današnji svijet više ne računa s Bogom, nego mu se protivi. Ne bismo li radije trebali slijediti Ilijin primjer i uzdati se u njega? To neće biti uzalud.
Današnje čitanje: Izlazak 4,1-17 · Luka 1,57-66
Mobilna aplikacija: