Matej 1,21

Anđeo je mnogo prije njegova rođenja objavio ime koje je Sin Božji trebao nositi na zemlji: Isus.
Samo to ime otkriva Božji čudesan naum, jer Isus znači: „Gospodin je spasenje.“ Upravo je to bila suština njegovog dolaska na svijet.
Tako je Bog postao čovjekom u Isusovoj osobi. Želio je „spasiti svoj narod od grijeha njihovih“.

Kao prvo: Krist je došao svojem zemaljskom narodu, Izraelu, koji je bio daleko od Boga.
Jesu li oni uopće znali da su njegov narod, narod Boga živoga? Uopće nisu živjeli u velikom blagoslovu koji im je on bio obećao ako bi mu služili.
Bili su grešnici kao i svi ostali i, više negoli išta drugo, trebali su spasenje od svojih grijeha.

Ali sama činjenica da je Sin Božji postao čovjekom i živio na zemlji, nije bila dovoljna.
Morao je položiti svoj život na križu Golgote kao „otkupninu za mnoge“ (Marko 10,45) i pretrpjeti Božju kaznu za grijeh.
Stoga se njegovo utjelovljenje ne može odvojiti od njegovih patnja i njegove pomirbene smrti.

U Božjem naumu spasenja bilo je određeno da ljudima oproštenje grijeha može biti ponuđeno samo u Isusovoj osobi i njegovom otkupiteljskom djelu.
Tako je ubrzo nakon Kristova uzašašća Petar propovijedao da je ime Isus jedino ime koje je Bog dao „po kojem se moramo spasiti“ (Djela 4,12).

I doći će trenutak kada će se pred Isusovim imenom prignuti svako koljeno i trenutak „da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin“ (usp. Filipljanima 2,10).

Današnje čitanje: Jeremija 29,15-32 · Rimljanima 4,9-15

• Android
• iOS