GOSPODIN je pastir moj; ništa mi neće nedostajati. On mi daje da liježem na zelenim pašnjacima; uz vode me mirne vodi. On dušu moju obnavlja: stazama pravednosti vodi me radi svoga imena.
Psalam 23,1-3
Pir je živio od 319. do 272. godine prije Krista. Bio je kralj pokrajine Epir na sjeverozapadu Grčke i jedan od vodećih vojskovođa u razdoblju nakon vladavine Aleksandra Velikog.
Postigao je slavu pokorivši Rimljane. Međutim, u jednoj od tih pobjedničkih bitaka izgubio je toliko svojih vojnika da je uzviknuo: „Još jedna takva pobjeda i izgubljeni smo!“
I danas se pobjeda stečena uz veliku cijenu naziva Pirovom pobjedom.
Kralj je često razgovarao sa svojim dvorskim diplomatom Cinejom, koji je jednom upitao monarha što se nada dobiti od ratovanja protiv Rimljana.
Pir je odgovorio da bi, pobjedi li ih, mogao osvojiti cijelu Italiju. „A potom?“ – „Potom ću zauzeti Siciliju, Libiju i Kartagu.”
Cinej nije odustajao: „A kada pokoriš te zemlje?“ – „Onda ćemo ostati kod kuće i živjeti u miru!”
Cinej je nato uzviknuo: „O, kralju! Zašto ne početi s tim mirom?”
Svatko čezne za mirom i počinkom: u svijetu, u svojoj zemlji, na poslu, u svoja četiri zida i u svom srcu.
Ali svijet neprestano postaje užurbaniji i problematičniji.
U poznatim riječima iz dvadeset trećeg psalma nalazimo prikaz počinka, mira i zadovoljstva.
Ne potiče li nas to da počinak, zadovoljstvo i sreću potražimo kod Dobrog Pastira, koji je rekao: „Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Matej 11,28)?
Ilustracija; The Good Shepherd derived from William Dyce Laura Sotka, 2024
Današnje čitanje: Izlazak 7,1-13 · Luka 2,36-40
Mobilna aplikacija: