Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
Ivan 3,16
Naslov ovog teksta je Martin Lutherov opis današnjeg biblijskog retka. Te dvije riječi sažimaju ono što je Bog učinio s razlogom za svoje djelo i s njegovim ciljem. One izražavaju veliku, božansku, istinu: ljubav našega velikoga Boga prema Njegovim stvorenjima; Njegov jedinorođeni Sin – velik dar; tko god – veliki poziv; ne propadne – veliko izbavljenje; vječni život – velika baština.
Riječ Božja je živa i učinkovita: jedna jedina rečenica bila je sredstvo spasenja mnoštvu ljudi. Izraz „tko god“ mnogima je bio pravo otkrivenje. On uključuje i tebe i mene; nitko nije isključen. Nijedan grešnik nije toliko grešan da ne bi mogao biti spašen; to je mjera Božje milosti. Svatko je može usvojiti i reći: „Sin Božji me ljubio i predao sebe samoga za mene“ (Galaćanima 2,20). Isto to djelo bilo bi nužno čak i ako bih ja bio jedini kome treba spasenje.
Ne dira li ta činjenica naša srca? Svatko od nas može reći da je Isus trpio, umro i bio uskrišen i oživljen za njega ili za nju. U svojoj beskrajnoj ljubavi i na vlastitu radost Bog nam želi darovati vječnu sreću. Da ispuni taj čudesan cilj, dopustio je da kazna koju smo mi bili zaslužili padne na Njegovog ljubljenog Sina. Sada tko god vjeruje u Njega prima oproštenje, očišćen je od grijeha i ima pristup u Njegovu neposrednu prisutnost, i to za svu vječnost.
Današnje čitanje: Ezra 8,31-9,4 · Izreke 8,22-36
Mobilna aplikacija: