Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sâm, nego ja i Otac, koji me poslao.
I u vašem Zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.
Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me poslao.

Ivan 8,15-18

Misli o Ivanovom evanđelju (53)

Farizeji su otkrili svoju samouvjerenost: izrekavši osudu grešnoj preljubnici, osudili su i Sina Božjega.
Kako su bili tvrdoglavi!
S jedne strane su sudili po izgledu (usp. Ivan 7,24), a zatim su namjerno zanemarili neporecive znakove koji su potvrdili Isusa kao obećanog Mesiju.
Gospodin je, nasuprot tome, odbio preuzeti stav suca i osuditi ljude.
To će se zbiti u budućnosti, a ne dok je na zemlji, jer je tu bio zato da svijetu donese ljubav i svjetlo.

Svijetom upravlja zlo.

Kada prođe dan milosti Bog će „pravedno suditi svemu svijetu po čovjeku kojega je odredio“, Isusu Kristu (Djela 17,31).

Dao je i dokaz: Krist je uskrsnuo od mrtvih.

Sud koji je prepušten Sinu čovječjem odgovarat će istini, onako kako na to gleda Bog.
Po tom pitanju Sin Božji se potpuno slaže sa svojim nebeskim Ocem.

Čak je i Mojsijev zakon, na koji su se pozivali Gospodinovi protivnici, zahtijevao da svaki slučaj mora biti potvrđen dvostrukim svjedočanstvom.
Ako se po tom zakonu svjedočanstvo dvoje ljudi moralo prihvatiti kao istinito, koliko je vjerodostojnije bilo svjedočanstvo Boga Oca i Sina.

Ilustracija; bible.art

(nastavlja se iduće nedjelje)

Današnje čitanje: Jošua 11,1-11 · 1. Korinćanima 10,1-13