Odgovori im Isus i reče: „Zaista, zaista, kažem vam: Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih hljebova i nasitili se. Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.“ Tada mu rekoše: „Što nam je činiti da bismo činili djela Božja?“ Odgovori im Isus i reče: „Ovo je djelo Božje: da vjerujete onomu koga je on poslao.“
Ivan 6,26-29
Misli o Ivanovom evanđelju (72)
Isus je nahranio pet tisuća muškaraca, a zatim je tajanstveno nestao. Mnoštvo ga je najprije tražilo na istočnoj, a zatim na zapadnoj strani Tiberijadskog jezera, gdje su ga i našli. I dalje su bili oduševljeni time što ih je čudesno nahranio. Ali Gospodin je, prozrevši srca onih koji su bili žedni nečeg nesvakidašnjeg, ukazao na ono što je uistinu potrebno za njihov život.
Nismo li previše usredotočeni na ono što je vidljivo? Uglavnom se bavimo nečim prolaznim i u pogibelji smo da previdimo pitanje života poslije smrti. Krist je došao sa svrhom da zadovolji glad naših duša onime što nam je duhovno nedostajalo. On sâm, kao Sin čovječji, odgovor je na sva naša pitanja o vječnosti. Bog Otac je svog Sina opečatio Duhom Svetim. Tako ga je pred svim ljudskim rodom potvrdio kao onoga koji je kao čovjek imao Njegovu punu suglasnost i Njegovo neograničeno odobravanje.
Slušajući Gospodinove riječi, neki od slušatelja bili su spremni „raditi za hranu koja ostaje za život vječni“. „Što nam je činiti?“ pitali su. Oni bi poduzeli sve što treba učiniti, ali Isus im je objasnio da je to pitanje vjere, to jest vjere u Sina Božjega.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Zaharija 8,1-23 · Marko 14,1-11
Mobilna aplikacija: