Idućega dana mnoštvo koje je ostalo s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bijahu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami. (Međutim, iz Tiberijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što Gospodin bijaše zahvalio.)
Kada mnoštvo vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa. I, našavši ga s onu stranu mora, rekoše mu: „Rabbi, kada si došao ovamo?“
Ivan 6,22-25
Misli o Ivanovom evanđelju (71)
Završio je dan ispunjen događajima. Na gori su učenici bili svjedocima toga kako je Gospodin s pet kruhova i samo dvije ribe koje je imao na raspolaganju utažio glad pet tisuća muškaraca. Nakon toga su se našli u pogibelji na moru, ali su putem svog Učitelja neozlijeđeni stigli na svoje odredište.
Mnoštvo koje je bilo svjedokom čudu s hranom bilo je oduševljeno; očekivali su još nešto od Isusa, no budući da ga nisu našli, pitali su se kamo je otišao.
Ljudi traže Isusa, neki i uz mnogo truda, a njihovo ponašanje, kao i ponašanje spomenutog mnoštva, pokazuje da mu daju određenu čast. Ali što je njihov stvaran cilj? Privlači li ih Njegova osoba ili, jednostavno, žele imati koristi od Njegove božanske moći?
Odlučujuće nije samo ono što mislimo o Isusu, već i naš osoban odnos s Njim. Mnogi će jednog dana Isusu reći: „Gospodine, Gospodine, nismo li mi u tvoje ime prorokovali? … i u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?“
Tada će im On otvoreno reći: „Nikada vas nisam poznavao: Idite od mene, vi koji činite bezakonje“ (Matej 7,22.23).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Zaharija 1,1-17 · Marko 12,13-17
Mobilna aplikacija: