Već se i smračilo, a Isus još ne bijaše došao k njima. A more se uzburkalo, jer je puhao snažan vjetar. Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi; i preplašiše se. No on im reče: „Ja sam; ne bojte se.“ Tada ga spremno primiše u lađu; i odmah lađa bijaše na obali kamo su pošli.
Ivan 6,17-21
Misli o Ivanovom evanđelju (70)
Dvanaest učenika naporno je veslalo u mraku ploveći prema Kapernaumu preko jezera kojim je divljala oluja. Neki od njih bili su ribari; točno su znali gdje su: otprilike tri kilometra od obale.
Iznenadna pojava nekog lika koji im se približavao prestravila ih je.
Nikada prije nisu doživjeli nešto takvo. Jesu li zaboravili da su nekoliko sati prije toga bili svjedocima čudesnog umnažanja pet kruhova?
Na što računamo kad smo u nevolji? Računamo li na Gospodina, koji stalno pazi na one koji su Njegovi i djeluje u njihovu korist?
Koliko li smo puta nalik Isusovim učenicima i zaboravljamo da je Gospodin Isus često divno pomogao u teškim okolnostima!
„Ja sam.“ To nije samo odaziv nekog poznanika koji objavljuje svoju prisutnost. To je „Ja sam koji jesam“, vječan, nepromjenjiv Bog, kakav se objavio Mojsiju (Izlazak 3,14).
Kad bismo samo bili svjesniji Onoga s kim imamo posla! Sin Božji još nije kralj nad svom zemljom; to se tek treba dogoditi.
Ipak, On ima sve pod nadzorom, čak i naše životne oluje.
„Ne bojte se!“ Tko god sa sobom na svom životnom putu ima Isusa, može s uzdanjem ići prema nebeskom cilju.
Ilustracija; Christ Walking on the Waters by Julius Klever
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Habakuk 3,1-19 · Marko 10,23-31
Mobilna aplikacija: