Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše: „Ovo je uistinu taj prorok koji treba doći na svijet.“ A kada Isus uvidje da kane doći i nasilu ga učiniti kraljem, povuče se ponovno u goru, sasvim sâm. A kada se spustila večer, siđoše njegovi učenici k moru te, ušavši u lađu, krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bijaše došao k njima.
Ivan 6,14-17
Misli o Ivanovom evanđelju (69)
To što je glad onih pet tisuća ljudi bila utažena s pet kruhova i dvije ribe, kao i to što su učenici ostacima napunili dvanaest košara, nadmašuje ljudska očekivanja. Narod je bio svjestan da je to znak od Boga.
Prisjetili su se Ponovljenog Zakona 18,15: „GOSPODIN, Bog tvoj, podići će tebi Proroka iz tvoje sredine, od tvoje braće.“ Možda i psalma 132,15: „Hranu njegovu obilato ću blagosloviti, njegove ću siromahe kruhom nahraniti.“
Stoga su zaključili da Isus mora biti obećani Mesija, Jahve Starog zavjeta.
Židovi su čeznuli za time da kao kralja imaju nekoga s takvom moći da ih spasi od toliko omraženih Rimljana. Ali doba Kristove vladavine još nije došlo. Otac je imao drugi posao za Njega: trebao je biti Veliki svećenik, „kako bi okajao grijehe naroda“ i da „može pomoći onima koji su iskušavani“ (Hebrejima 2,17.18).
Jedno je ostvareno u Njegovoj pomirbenoj smrti na križu, a drugo se događa sada u Nebu, gdje je Krist djelatan u pogledu vjernika, kako bi nepovrijeđeni stigli do nebeskog cilja.
Krist kao naš Veliki svećenik u Nebu i vjernici na zemlji u tmurnom, neprijateljskom svijetu, ovdje su slikovito prikazani kao Isus na gori i kao učenici u lađi usred oluje na jezeru.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Ilustracija; Jesus Walks on the Sea, William Hole, 1908
Današnje čitanje: Pjesma nad pjesmama 4,1-5, · Marko 8,27-38
Mobilna aplikacija: