Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu: „Gdje da kupimo kruha da ovi mogu jesti?“ Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao što kani učiniti. Filip mu odgovori: „Kruha za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.“ Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice; ali što je to za tolike?“
Ivan 6,5-9
Misli o Ivanovom evanđelju (67)
Pogled na veliko mnoštvo bez hrane na ogoljeloj gori navodi nas na pomisao da će se ti ljudi razići i vratiti kući. Ipak, tu je Onaj koji zna i što namjerava učiniti i da ima moć to napraviti. Gospodin je čak i prije negoli je Andrija uočio malog dječaka s kruhovima i ribom bio svjestan onoga što je na raspolaganju. Znati sve od samog početka i planirati sa sigurnošću i vlašću nepobitni su znakovi Isusova božanstva. Kako je On suosjećajan prema ljudima! Kao pravi čovjek, On zna što je glad.
Prije no što je djelovao i pokazao svoju svemoć, Gospodin se poslužio prigodom da ispita vjeru svojih učenika. Hoće li vjerovati u Njegovu neograničenu sposobnost tada kada njihove mogućnosti budu iscrpljene? Na žalost, ne! Kad Filip procjenjuje koliko bi im kruha trebalo, Andrija jadikuje zbog toga što imaju premalo. Nitko od učenika ne misli na Gospodina i na obilje koje samo čeka na Njegovu zapovijed i kojim se možemo okoristiti putem vjere.
Je li danas drugačije? Naše brige i teškoće prečesto su uzrokovane time što ne shvaćamo da je naš Gospodin spreman pomoći i da točno zna što je Njegova nakana za nas.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Propovjednik 3,1-22 · Marko 5,15-20
Mobilna aplikacija: