Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, to jest Tiberijadskoga mora. I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima. I uzađe Isus na goru i sjeđaše ondje sa svojim učenicima. A bijaše blizu Pasha, blagdan Židova.
Ivan 6,1-4
Misli o Ivanovom evanđelju (66)
Evanđelist Ivan uglavnom izvješćuje o događajima koje ostala tri evanđelista ne spominju.
Velika iznimka je hranjenje pet tisuća muškaraca, o čemu izvješćuju sva četiri evanđelista. Jasno je da ono ima osobito značenje iz sva četiri gledišta njihovih izvješća o životu Isusa Krista.
Pozornica je premještena od Jeruzalema (5. pogl.) na istočnu obalu Genezaretskog jezera, koje je na sjeveru zemlje. Mnoštvo je slijedilo Gospodina zbog njegovih čudesnih znamenja na bolesnicima.
To nije bilo prvi put da su ljudi osjetili da ih Isus privlači. I u Jeruzalemu „mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio“ (Ivan 2,23).
Ali nije dovoljno vidjeti Isusa kao moćnog dobročinitelja ljudskoga roda. Moramo ga prihvatiti zbog Njegove božanske slave i dopustiti Njegovoj Riječi da govori našim srcima, inače se nećemo duhovno okoristiti.
Isus se povukao u gorski kraj ne želeći biti u središtu pozornosti javnosti. Namjeravao je poučavati svoje učenike, što je uglavnom činio sjedeći.
Pisac prešućuje činjenicu da su ulogu u tome imale i druge pobude, primjerice odrubljivanje glave Ivana Krstitelja, povratak apostola s njihovog poslanja ili prijeko potreban odmor nakon napornog rada.
Isus je središnja osoba: sve je u Njegovoj ruci i On preuzima vodstvo.
Tome vidu Duh Sveti daje velik naglasak u ovom evanđelju.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 65,1-12 · Marko 3,13-19
Mobilna aplikacija: