Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite? Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate. Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao. Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?
Ivan 5,44-47
Misli o Ivanovom evanđelju (65)
Težnja za počastima, isticanje samog sebe, međusobno hvaljenje – sve je to u oštroj opreci s biblijskom vjerom.
Značajka vjere jest zaboraviti na sebe i predati se Bogu. Tko god se hvali svojom osobnošću, nije u položaju da to čini. Traženje počasti i priznanja od Boga uključuje poniznost pred Bogom i priznanje da smo grešnici. Tko je spreman to učiniti? Mi bismo radije ukazivali na ono što smo postigli pred Bogom i očekivali Njegovo priznanje.
No tko god ne poštuje Božju volju, a to je da svi časte Sina, ne može očekivati počast od Njega.
Gospodin je gornji govor završio naglašavajući koliko su važni i vrijedni Mojsijevi spisi.
Iako nitko nikada nije čuvao Očeve riječi u svom srcu i živio u skladu s njima kao Isus, ili ih je nepromijenjene obznanjivao u svakoj prigodi kao što je to činio On, ipak je On Pismo kao svjedočanstvo podigao na višu razinu od svojih vlastitih riječi.
Je li, stoga, Mojsije bio veći od Isusa? Nipošto! Ni u kom slučaju! Mojsije je bio zakonodavac, samo sluga.
Krist je, nasuprot tome, Sin i Gospodar svega.
Budući da pisana Riječ Božja ima trajno obilježje svjedočanstva i Židovi je priznaju kao Božju Riječ, Gospodin je uzdiže iznad svoje vlastite riječi. Konačno, Sveto pismo ima tako veliku vrijednost zato što govori o samom Kristu (Ponovljeni Zakon 18,15.18).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 58,1-14 · Marko 1,9-20
Mobilna aplikacija: