Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me poslao Otac. I sâm Otac, koji me poslao, posvjedočio je za mene.
Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik; a ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.
Ivan 5,36-38
Misli o Ivanovom evanđelju (63)
Kada je Isus iz Nazareta Židovima izjavio i objasnio da je Bog Njegov vlastiti Otac, što je doista i bio, pozvao se na četiri svjedoka:
1. svjedočanstvo Ivana Krstitelja (rd. 32-35),
2. svjedočanstvo Njegovih čudesnih djela (red. 36),
3. Očevo svjedočanstvo (rd. 37-38) i
4. svjedočanstvo Pisma (rd. 39-47).
Gospodin je namjerno odabrao taj poredak: popis otkriva sve veću važnost.
Djela koja mu je Otac dao izvršiti veće su svjedočanstvo izvrsnosti Njegove osobe od Ivanovog. Ivan je bio poput svjetiljke, dok su Isusova čudesna djela bila poput sunčevih zraka.
Bila su toliko očito božanska da su dokazala da je Isus Onaj koga je poslao Otac.
Na trećem mjestu, sâm je Otac dao svjedočanstvo o svome Sinu: On se objavio u svom Sinu, tako da je Gospodin kasnije Židovima mogao reći: „Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali“ (8,19).
Mogli bi čuti Očev „glas“ i vidjeti Njegov „lik“ da su to samo željeli i vjerovali Gospodinu.
Prihvaćamo li mi Očevo svjedočanstvo? Njemu je iznimno važno to da prepoznamo Njegovog Sina!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 47,1-15 · Hebrejima 10,11-22
Mobilna aplikacija: