Otac … je i Sinu dao da ima život u sebi. A dao mu je i ovlast da sudi, jer je Sin čovječji.
Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas: i izići će oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, i oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.
Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa.
Kako čujem sudim i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me poslao.
Ivan 5,26-30
Misli o Ivanovom evanđelju (61)
Predmet je ovdje još uvijek glas koji čuju mrtvi, ali u drugačijim okolnostima od onih u redcima 24 i 25.
Ovdje je Sin čovječji taj koji poziva mrtve; prije je to bio Sin Božji (iako je On ista osoba).
Ovdje svi mrtvi čuju glas; prije su to bili samo oni koji su oživljeni.
Ovdje mrtvi izlaze iz grobova; prethodno je bilo rečeno da prelaze u život.
Ovdje je moć da sudi dana Sinu čovječjem; prije je navedeno da On ima život u sebi da oživljava.
Ovdje je riječ o budućnosti; prije se mislilo na sadašnjost.
Napominjemo da se ovdje opet radi o svima koji su tjelesno mrtvi. Svi će ponovno uskrsnuti, ali će biti dva različita uskrsnuća: uskrsnuće na život i uskrsnuće za sud. Iz drugih spisa znamo da se uskrsnuće na život događa otprilike tisuću godina prije uskrsnuća za sud. „Blagoslovljen je i svet onaj tko ima udjela u prvome uskrsnuću“ (Otkrivenje 20,6). Tko god kasnije uskrsne, suočit će se s Kristom kao pravednim, nepotkupljivim sucem, što je uistinu nepoželjna sudbina.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 37,21-38 · Hebrejima 4,1-9
Mobilna aplikacija: